Drhtaj duše - 3. poglavlje
Joy se vozila autom nosivši svoje sunčane naočale na oči. Sunce je i dalje pržilo, a ona je odlazila prema moru pošto se dogovorila s društvo. Nije imala preveliku želju stići što prije, pa je odlučila voziti se po gradu i tako gubiti vrijeme slušajući razne pjesme koje su svi mogli čuti pošto je spuštala prozore kako joj nebi bilo pretoplo. Uživala je i opuštala se pošto se bila posvađala sa Theresom – po stoti put. Uvijek je voljela šefovati kad njenog oca nije bilo kod kuće, a njegov poslovni put se odužio više od tjedan dana, pa se još više prepucavala s njom.
Ponekad je voljela samoću. Voljela je sjesti u auto i odvesti se niti ne znajući gdje ide samo kako bi se udaljila od svega: od problema s ocem, s pomajkom, s nedostatkom majke... Iako ju se nije previše sjećala, nedostajala joj je. Nedostajalo joj je odnos koje su njene prijateljice imale sa svojim majkama. Praktički su bile kao prijateljice. Skoro sve su im govorile, a ona je imala samo Miku kojoj niti nije mogla sve reći nego je ono najbitnije držala u sebi. Svako toliko bi se i rasplakala, rijetko, ali plakala je kad više nije mogla izdržati. Osjetila je vibraciju u hlačicama. Izvadila je mobitel i javila se.
„Bože, Joy, gdje si ti do sada?!“ –uzviknula je Virginia s druge strane slušalice.
„Dolazim, dolazim!“ –rekla joj je.
„Nazvale smo te doma. Rekli su da si krenula prije sat vremena!“ –nastavila je Virginia. „Do nas ti treba petnaestak minuta!“
„Ma išla sam se samo prošetati.“
„Mislile smo da ti se nešto desilo!“ –začula je Aprilin glas u pozadini.
„Dobro sam. Živa i zdrava sam! Dolazim odmah!“ –rekla je i spustila je slušalicu te je bacila mobitel na suvozačevo sjedalo, kraj torbice.
Okrenula je auto i krenula je prema plaži. Tek u onom trenutku jer razmišljala koliko se uopče udaljila od grada. Njena duga razmišljala su je uvijek odvodila negdje drugdje, u novim krajevima.
Parkirala je auto na veliko parkiralište kraj plaže. uzela je torbu i izašla je iz auta, te ga je zaključala i bacila je ključeve u torbicu. Krenula je prema stepenicama i zaustavila se. Plaža je bila ogromna i dugačka. Čuo se žamor ljudi, valovi, ptice u letu... Opustila se i duboko je udahnula malo zraka. Zadržavala ga je držajući zatvorene oči, a onda ga je ispustila i otvorila ih je. Nasmiješila se. Obožavala je more i sviježi zrak. Spustila se niz stepenice i upitila se prema mjestu na kojem su se inaće nalazili njeni prijatelji. Među njima su bila dva dečka: Drake i Ralph. Oboje su bili jako zgodni i visoki. Drake je imao kraču kosu, zapravo, skoro čelavu poput Adamove. Imao je zeleno – smeđe oči, dok je Ralph bio malo viši od njega, mišičaviji, potpuno crne kosu malo duže i crnih očiju.
„Vidi ti tko nam se udostojio pridružiti!“ –nasmiješio se Drake.
„Morala sam. Nedostajali ste mi!“ –zagrlila ga je.
„Šta je ovo? Njega grliš, a mene uopče ne pogledaš?“ –zanijekao je Ralph.
„Oprosti, komadu!“ –Joy se nasmiješila i snažno ga je zagrlila.
„Čovječe, cure su ovdje umirale. Mislile su da ti se nešto desilo, da si samo tako nestala!“ –nasmiješio se Drake.
„Pa kad se nisi javljala na glupi mobitel!“ –ljutito će Maura. „Budalo, drugi put ćemo dobiti infarkt!“
„Nagovarale su me da te idem potražiti!“ –dodao je Adam.
„Ma ludače, rekla sam vam da ću doći!“ –nasmiješila im se i zagrlila ih je.
„Gdje si bila uopče, do sada?“ –zbunjeno će Virginia.
„Vozila sam se.“ –odgovorila je Joy skidajući majicu sa sebe.
„I gdje si to išla da te nije bilo toliko?“ –nastavila je April.
„Vjeruj mi, ne znam, ali samo sam se vozila!“ –odgovorila joj je.
„Znaš...“ –Adam ju je obgrlio jednom rukom. „Poznajem te dvanaest godina, ali i dalje te ne znam u potpunosti!“
„Ja sam teška za pročitati!“ –namignula mu je. „ Ide netko u more?“
„Do sad smo bili!“ –odgovorili su joj svi istoglasno.
Joy ih je zbunjeno pogledala, mahnula je rukom, pokazala im je jezik i nasmiješeno je trčala prema moru, pješčanom plažom. Dečki su se okretali za njom, kad je prolazila onuda, ali ih nije primječivala. Skoro nikada nije ili se samo pravila. Noge su joj dotaknule ugodnu vodu. Nastavila je trčati i onda je zaronila kad je već bila dovoljno duboko. Ronila je do dna. Obožavala je to raditi. Obožavala je gledati morske dubine iako ih nije mogla vidjeti najbolje bez maske. Kad bi joj ponestalo zraka, izronila bi, malo plivala i onda ponovno zadržala zrak i uronila.
Izlazila je iz vode nasmiješeno. Bilo joj je drago što se toliko dugo kupala bila ona sama ili ne i iako su joj se prsti smežurali od previše vode.
„Nisi se utopila?“ –nasmiješio se Drake.
„Na tvoju žalost, nisam.“ –namignula mu je.
„Znaš da nebi mogao bez tebe, mala!“ –uzvratio je.
„Previše si se zadržala. Ovaj put smo se mi malo preplašili!“ –nastavio je Ralph.
„Nije moja namjera plašiti vas!“ –rekla mu je Joy.
„Naravno da nije, ali plašiš nas!“ –Ralph joj je razbarušio mokru kosu koju je ona pokušavala osušiti ručnikom.
„Joy, nemaš pojma kako nam je super ideja došla do mozga!“ –nasmiješeno će April.
„Da čujem.“ –pogledala ju je krajičkom oka.
„Za četiri dana počinje škola i mislili smo da idemo sutra na kampiranje.“ –uzvratila je.
„Kampiranje?“ –nastavila je Joy. „Odlična ideja!“
„Znala sam da će ti se sviđati.“ –nasmiješeno će Virginia. „Super će nam biti!“
„Da. Pogotovo meni jer su me starci odlučili pustiti na miru pošto škola počinje!“ –dodala je April.
„Bilo je i vrijeme, čovječe.“ –zanijekala je Maura. „Zbog njih nisi mogla ići s nama!“
„Ali bila je sa mnom, pa joj je isto bilo dobro!“ –Adam je zagrlio s leđa April i poljubio ju je u obraz. „Jelda, ljubavi?“
„Recimo!“ –namignula je prijateljicama, a one su se počele smijati.
„Adam, jesi za ragbi?“ –upitao je Ralph dizajući se sa ručnika.
„Uvijek!“ –nasmiješio se i dignuo se sa svoga ručnika.
„Drži, kompa!“ –Drake mu je dodao loptu.
Udaljili su se od cura i dodavali su ih, a one su ih zbunjeno promatrale. Svaki put kad bi išli na more bi se dodavali. Nigdje nisu odlazili bez one lopte, makar im samo bila u autu.
„Bilo mi je dobro s njima...“ –April je pogledala u svoje prijateljice. „Osim kad bi igrali ragbi po dvadeset sati na dan!“
Maura, Virginia i Joy su se počele smijati na sav glas jer su dobro znale kako je ostati sama s tri muškaraca pogotovo ako su bili poput njih, dok ih je April gledala i duboko je uzdahnula iako se nasmiješila.
Joy se gledala u ogledalo. Nosila je tirkizno plavu majicu na debele pretele koja je bila pomalo široka, a onda je na kraju imala gumu koja joj je zadršavala ostali sloj majice koji joj je padao. Imala je bijele kratke hlačice koje su joj izgledale poput bokserica, ali nije ju bilo briga. Zakovrčala si je malo kosu. Namazala si je oči maskarom i tako povečala trepavice, stavila li je olovku za oči i sjajilo na usnama. Uzela je malu bijelu torbicu i izašla je iz kuće. Bijele potpetice su odjekivale cijelom kućom.
„Gdje ti misliš ići?“ –upitala ju je Theresa.
„Ne tiče te se!“ –odgovorila joj je i samo je prošla kraj nje.
„Mlada damo, kad tvog oca nema kod kuće...
„Ti mi nisi majka u redu?“ –uzviknula je udarivši ulaznim vratima.
Bjesno je sjela u auto i izašla je iz dvorišta, te se udaljila od svoje vile. Mrzila je kad se Theresa ponašala kao da je njena majka i govorila joj je da nju mora slušati. Nije mogla podnositi trenutak kad se pojavila na njena vrata, kad ju je njen otac doveo kod kuće. Od tada nije otišla iz njihove kuće i to ju je previše iritiralo.
Zaustavila se na parkiralištu velikog diska od kojeg je glazba odjekivala. Zaključala je auto i krenula je prema njemu. Ušla je. Disko je bio pun i večina su plesali, a ona je pogledala gdje bi njeni prijatelji mogli biti. Vidjela ih je kraj šanka i krenula je prema njima. Naručila je alkoholno piće, koje je odmah popila i povukla je prijateljice na plesni podij dok su dečki stajali kraj šanka, pričali i pili.
