Drhtaj duše - 7. poglavlje
Joy je sjedila na tribinama školskog stadijona. Uskoro je trebala imati trening s navijačkom grupom, ali sve njene prijateljice su išle doma po stvari dok ih je ona već donijela ujutro. Pošto nije znala što da radi, sjedila je i gledala je ragbijašku ekipu kako trenira. Među njima je bio i Raul s kojim nije progovorila niti jednu riječ otkad se on pojavio, a prošlo je već tjedan dana. Izlazili su zajedno, ali ponašali su se kao da se ne poznaju. Njoj nije bilo svejedno što se tako ponaša prema njoj. Pokušavala ga je zaboraviti, ali jednostavno nije mogla jer je uživala gledajući ga, slušati njegov glas i smijeh, te osjetiti njegovu blizinu.
Bio joj je neodoljiv dok se smijao, pričajući s prijateljima i dodavajući se s prijateljima. Osmijeh joj je cijelo vrijeme bilo na licu, a kristalno plave oći su ga neprestano pratile i kad je pretrčavao teren.
„Koga ti to gledaš?“ –nasmiješeno će Virginia.
„Došla si!“ –nasmiješila se Joy.
„Jesam. Rekla sam da ću doći što prije mogu!“ –sjela je kraj nje. „Gledala si Raula, ha?“
„Nisam...“ –porumenila je. „Gledala sam cijeli tim! Nisu loši!“
„Misliš – Raul nije loš!“
„Protumaći to kako god želiš!“
„Ok. Znam da Raul nije loš! Zašto ne popričaš s njim?“
„O čemu?“
„O onome što se desilo među vama?“
„Nemam zbog čega pričati s njim o tome. Što je bilo, bilo je! Neke stvari jednostavno moraš zaboraviti!“
„Ne razumijem te!“ –uzdahnula je Virginia. „Zašto...“
„Hello, cure!“ –prekinula ih je April. „Puno ste čekale?“
„Nismo.“ –odgovorile su istovremeno.
„Kako to da ste sjele baš ovdje?“ –upitala je Maura. „Promatrale ste dečke?“
„Recimo...“ –nasmiješila se Virginia.
„I? Sviđa vam se koji?“ –upitala je April. „Mislim da bi bilo vrijeme da si nađete nekoga!“
„Nama je dobro i ovako.“ –dodala je Maura. „Puno je bolje solirati. Možeš gledati kojeg god dečka, a da tvoj ne radi scenu oko toga!“
„Vidjet ćemo kakva ćeš biti kad se zaljubiš!“ –nastavila je April.
„Ljubav je sranje!“ –prozborila je Joy. „Zaljubiš se, uživaš i onda sve ide niz brdo, pa te ostavi! Takav je život!“
„Ne, Joy!“ –April je odmahnula glavom. „Takva si TI!“
„Molim?“ –Joy ju je zbunjeno, ali ozbiljno pogledala.
„Kažem da si ti takva!“ –nastavila je ozbiljno. „Joy, prijateljica sam ti, ali...“
„Shvati da sa svojim ponašanjem nikada nećeš imati dečka!“ –nastavila je Maura.
„A što ako ga ja ne želim imati?“ –uzvratila je Joy.
„Znamo da želiš, ali tvoj veliki problem je što pobjegneš od svakog dečka kad ti se počinje sviđati!“ –Virginia je prekrižila ruke. „Raul ti se isto sviđa, ali zbog glupog straha ne želiš ništa!“
„Ne sviđa mi se!“ –dignula se sa tribina. „I to je moj život!“
Uzela je torbu i polako se udaljila ljutito od njih. Iako je znala da njene prijateljice žele sve najbolje za nju, nije mogla prihvatiti da govore istinu i zbog toga su je živcirale kad bi počinjale s takvim pričama. Djevojke su gledale za njom i onda su se pogledale. Uzdahnule su. Krajičkom oka su pogledale u ragbijašku školsku momčad kako trenira. Krenule su za svojom prijateljicom.
„Hej...“ –progovorio je Raul dodavajući loptu Adamu. „Koliko poznajete Joy?“
„Ja od osme godine!“ –nasmiješeno će Adam. „Najbolji prijatelji smo od djetinjstva!“
„Ja sam je upoznao u prvom srednjem!“ –rekao je Rakph hvatajući loptu.
„I ja isto!“ –dodao je Drake. „Super je ona cura! Ne znam koliko si je uspio upoznati u dva tjedna, ali... Dobra je!“
„Dovoljno sam je upoznao!“ –rekao je Raul.
„Niste baš u najboljim odnosima?“ –upitao je Drake.
„Izgleda da nismo. Živciraju me cure poput nje!“ –odgovorio je.
„A kakva je ona to cura?“ –Adam je zbunjeno zastao.
„Bogata...“ –uputio mu je pogled.
„Ti misliš da je Joy poput onih umišljenih i jadnih bogatašica?“ –dodao je Ralph.
„Da...“ –klimnuo je glavom.
„Kompa, onda nemaš pojma tko je ona zapravo!“ –nastavio je Ralph.
„Niti me zanima...“ –nakon toga je dodao loptu Drakeu.
Drake, Adam i Ralph su ga čudno pogledali. Trojca nisu znali ralog zbog kojeg se Joy i Raul nisu slagali, ali predpostavljali su da se nešto desilo među njima.
Djevojke su trenirale u školskoj dvorani. S curama su bili i dečki, koji su im pomagali kad ih trebaju podići u zrak ili uhvatiti dok se vrte. Virginia je bila kapetanica navijačke skupine. Najbolje je znala raditi koreografije i postavljati navijače na njihova mjesta.
„Tod, podigni ju s poda, a ti, Larry, uhvati ju dok pada, ok?“ –pogledala je u dečke.
Dečki su klimnuli glavom. Još jednom su ponovili koreografiju. Odlično im je išlo pošto su četiri godine vježbali i nije im bilo teško pohvatati nove korake.
Satovi treninga su već prošli. Joy je odlazila prema svome automobili sama. Njene prijateljice su trebale čekati Ralpha, Drakea i Adama, a ona se morala otići odmoriti i spremiti za ples pošto joj je dramska počinjala tek tjedan dana nakon. Približavala se automobili.
„Vidimo se dečki!“ –začula je muški glas.
Podignula je pogled. Raul je mahao prijateljima i omijehom je hodao prema njoj. Zastao je kad se okrenuo ispred sebe. Pogledi su im se, ponovno, susreli. Joy mu je željela nešto reći, ali prisjetila se da joj je rekao kako je poput svih bogatašica, pa je samo odmaknula pogled i otključavala je auto. Vidjela je kako Raul prolazi kraj njenog automobila i zastavlja se kraj njenog. Otključavao je svoje auto. Oboje su sjeli na vozačevo mjesto. Slučajno su pomaknuli pogled i pogledali su se... ponovno. Ovaj put je Raul odmaknuo pogled i izašao je iz parkirališta, a Joy ga je slijedila. Išli su različitim putevima doma. Ona je skrenula na lijevu, a on na desnu stranu.
Joy je razmišljala o njegovim pogledima. Osjećala je nešto, ali nije znala točno što. Htjela je oktriti što se to krije iza njegovih prekrasnih očiju koje su je privlačile, ali bojala se toga, pa je odmah odustala.
Parkirala je auto u svoju garažu, zaključala ga je i izašla je iz nje krenuvši prema ulazu kuće. Otvorila je vrata. Onuda je prolazila Theresa. Pogledale su se. Joy je spustila pogled i nastavila je hodati prema stubištu.
„Nešto ti se desilo, dušo?“ –upitala ju je.
„Odjednom te zanima?“ –okrenula se prema njoj.
„Pokušavam biti dobra mačeha?“
„Ne ide ti, Theresa!“
„Za to si ti kriva. Trudim se koliko mogu, ali ne želiš nikakav kontakt sa mnom!“
„Ti želiš samo tatin novac!“
„Mala... Ne pričaj gluposti!“
„Samo pričam istinu, a tvoje riječi mi kažu kako ne podnosiš lako istinu!“
„Ne kači se sa mnom, Joy!“
„Kad se radi o mome tati... kačit ću se, vjeruj mi. Ne poznaješ me dovoljno dobro!“
„Branit ćeš ga unatoč tomu da te ne doživljava?“
„Da...“ –klimnula je glavom. „Znam da je glupo, ali moj je stari!“
„Glupa si, Joy...“ –nasmiješila se Theresa.
Joy joj je pokazala srednji prst, nasmiješila joj se i nastavila je prema sobi živčano. Theresa ju je uvijek uspjevala naljutiti svojim ponašanjem mada pričale dvije minute ili tri sata. Ljutito je zakoračila u sobu i stavila je torbu na radni stol, nakon čega je legla na krevet i pogledala je u strop.
Razmišljala je o Raulu, ponovno, kao i svaki dan. Nije mogla ne razmišljati o njemu. Trudila se ne razmišljati, ali cijelo vrijeme joj se motao po mislima.
TORRES
ZIVOT IDE DALJE
