Drhtaj duše - 19. poglavlje
Bila je subota navečer. Joy je izbjegavala kuću cijeli dan pošto joj se otac vratio dan prije. Nije htjela pričati s njim niti se sukobiti jer je znala da bi se mogli posvađati. Kako se društvo dogovorilo da izađu u disko, morala je otići doma i spremiti se. Polako je otvorila ulazna vrata svoje velike vile. Nikoga nije vidjela po hodnicima, pa je potrčala na drugi kat. Na svu sreću, nitko nije primjetio da je došla, pa je u tišini otvorila vrata svoje sobe. Skinula je odjeću sa sebe, bacila ju je na pod i otišla se istuširati. Vani je bilo hladno i nevrijeme, pa je uživala ispod toplog tuša. Neko vrijeme je samo stajala ispod njega. Nije razmišljala o ničemu. Totalno se isključila iz svega i samo je uživala uz toplinu tople vode. Izašla je iz tuš kabine i obgrnula se ručnikom.
Oblačila je crne uske hlače na sebe, crnu majicu na bretele, a iznad ljubičastu majicu dugih rukava. Zgrabila je torbicu i ključeve automobila s ormara kraj vratiju, otvorila je vrata i polako se spuštala niz stepenice pokušavajući biti što tišta jer je hodala s čizmama koje su imale petu. Došla je do prvog kata i zakoračila je dalje.
„Joy!“ –začula je glas oca.
Uzdahnula se i okrenula se. Vidjela ga je ispred otvorenih vratiju njegove radne sobe. Bio je ozbiljan. Promatrao ju je ljutito s prekriženim rukama. Ušao je u radnu sobu. Znala je da ga treba pratiti. Gledala je u pod i, kad je ušla, zatvorila je vrata.
„Opet si bila bezobrazna prema Theresi!“ –započeo je.
„Znaš, tata, nedostajao si i ti meni. Drago mi je što te vidim!“ –nacerila se i zakolutala je očima.
„Kako možeš biti takva?!“ –proderao se.
„Kakva?“ –upitala je.
„Ne možeš se izderavati bez cilja na nju!“ –nastavio je.
„Molim, molim?!“ –pogledala ga je ozbiljno i dignula se sa stolica. „Ona se ponaša odvratno prema meni, a prema Miki još odvratnije!“
„Nisam tako čuo, a prije ću vjerovati njoj nego balavici od osamnaest godina!“ –uzvratio je.
„Baš ti hvala...“ –odmahnula je glavom. „Ona se loše ponaša prema nama, a onda se još dereš na mene!“
„Ne želim da joj nikad više nešto loše kažeš, jasno?“ –zaprijetio joj je prstom.
„Boli me briga!“ –proderala se odjednom. „Kad ćeš napokon shvatiti da njoj nije stalo do tebe?! Njoj je samo stalo do tvog glupog novca, tata!“
Tata joj je puknuo šamarčinu. Djevojka je ostala. Bila je zbunjena. Lice ju je užasno bolilo u onom trenutku, ali ne toliko koliko srce i njeni osjećaji. Prislonila je ruku na lijevi obraz koji je bio topao. Pogledala je oca suzim očima. Odmahnula je glavom i istrčala iz sobe. Sudarila se u Theresu, pa ju je odgurnula i nastavila trčati.
Vani je pljuštalo. Djevojka je izašla iz kuće i bila je mokra u samo nekoliko sekundi. Otključala je auto, sjela je u njega jecajući. Brzo se udaljula od vile. Vozila je mokrim cestama što je brže mogla. Nije ju bilo briga ako joj se nešto desi. Scena u kojoj ju je tata udario joj se cijelo vrijeme vrtila po glavi. Bila je shrvana, očajna, tužna... Crna maskara joj se slijevala niz lice kao i suze. Vozila je. Nije znala gdje, a niti ju nije bilo briga. Zaustavila je naglo auto. Na svu sreću, nikoga nije bilo iza nje. Nije znala točno gdje je pošto ništa nije vidjela oko sebe zbog pljuska. Prislonila je glavu na volan i rasplakala se.
Raul je izlazio iz kuće, nosivši u ruci vrečicu sa smečem. Primjetio je Joyn auto ispred svoje kuće. Začudio se. Otišao je baciti smeće u kantu i onda provjeriti što joj je. Pokucao je na vrata, a ona je naglo poskočila. Otvorio je vrata.
„Što radiš ovdje?“ –upitala je Joy.
„Zapravo... to sam ja tebe htio pitati. Ispred moje kuće si!“ –odgovorio je.
Djevojka se okrenula.
„Vidi... stvarno...“ –pogledala je ispred sebe.
Raul je uzdahnuo, nježno joj je okrenuo glavu prema sebi i pogledao ju je bolje. Izgledala je izgubljeno i tužno.
„Si za pričanje?“ –upitao ju je.
Djevojka je klimnula glavom. Raul joj je pružio ruku, a ona ju je uhvatila i zakoračila je čizmama na mokro tlo. Dečko joj je stavio kišobran nad glavu i potrčali su u njegovu kuću.
„Raul, što te toli...“ –Will je zastala kad je izašla iz dnevnog boravka. „Čovječe, Joy, pa sva si mokra!“
„Will, molim te, daj joj čistu odjeću i neka se istušira jer je užasno hladna!“ –nastavio je Raul.
Will je povukla Joy sa sobom. Raul je pogledao za njom i onda je ušao u dnevni boravak, pa je sjeo na trosjed. Bio je zabrinut za Joy. Nikad prije ju nije vidio onakvu. Will je, u međuvremenu, izvadila trenerku i majicu dugih rukava, pa je dala djevojci da se obuće. Otvorila joj je vrata kupatila, rekla joj je da se istušira i da si uzme koliko god vremena želi. Djevojka je skinula mokru odjeću sa sebe i otišla se istuširati. Nagnula se na zid tuš kabine. Plakala se. Kako ju je tata mogao udariti?! Kako je mogao biti takav?! Sjećala se kako je dobar bio kad je majka još bila živa. Nikada ju nije udario, a onda se Theresa pojavila i promjenila im je onaj maleni odnos kojeg je pokušavala sačuvati s njim.
Spustila se niz stepenice i zakoračila je u dnevni boravak. Raul je gledao u nju. Izgledao je zabrinuto. Spustila je pogled. Šutila je i stajala je na mjesto. Čula je korake. Nije ni uspijela podignuti pogled do kraja kad se odjednom našla u njegovom zagrljaju. Osjećala se zaštićeno kao i na brodu, kad ju je grlio. Podignula je ruke, pomalo nesigurno, i snažno ga je zagrlila. Nije se htjela rasplakati, ali je. Tiho je jecala, a on ju je dragao po kosi. Kasnije su sjeli u njegovu sobu jer im je lakše bilo pričati pošto je Will bila u dnevni boravak i gledala je televiziju.
Njih dvoje su sjedili na mekani krevet i bili su nagnuti na zidu. Raul je gledao u Joy, a ona je samo gledala ispred sebe. Njene oči su bile crvene, uplakane i izgubljene.
„Dobro si?“ –upitao ju je nježno.
Djevojka je odmahnula glavom. Nije ga htjela pogledati pošto je mislila kako bi se mogla rasplakati ako ga slučajno pogleda. Približio joj se i polako ju je obgrlio rukom.
„Reci mi što se dogodilo, molim te.“ –rekao joj je nježno i tihim glasom.
„Tata se vratio. Posvađali smo se oko Therese!“ –uzdahnula je. „Ona... Ona me večinom napada, a izlagala mu je da sam ja ta koja se izderava cijelo vrijeme na mene! Rekla sam istinu, a on... on me... lupio me...“
„Čovječe.. Dobro si?“ –upitao ju je zabrinuto.
„Nisam dobro!“ –odgovorila je.
„Boli te?“ –pogledao joj je lice.
„Boli me samo srce, Raul...“ –uzdahnula joj je, a suze su ponovno navirivale na oči.
„Nemoj plakati!“ –uzvratio je. „Molim te...“
„Kako neću plakati, Raul?!“ –odmahnula je glavom. „Govorio si neke stvari o meni... Vidiš zašto sam ti rekla da ništa ne znaš o meni?!“
„Znam, Joy, ali ne shvaćam zašto sad to spominješ?“ –pogledao ju je ozbiljno.
„Jer... Ne želim da misliš loše stvari o meni!“ –suze su joj silazile niz lice.
„Ne mislim, oke?“ –obrisao joj je suze. „U redu je, malena, samo nemoj plakati!“
„Tako sam... usmaljena, Raul!“ –uzdahnula je. „Tata nikada nije bio uz mene. Da, imala sam Miku, ali... Nije mi bilo potrebno samo to! Trebam nekoga koji me voli... jednostavno trebam nekoga kraj sebe!“
Raul joj je podragao lice. Djevojka se nagnula na njegova prsa, a on ju je snažno zagrlio. Rasplakala se još jednom sve dok nije zatvorila oči i opustila se. Uživala je slušajući onaj otkucaj srca, a onda je zaspala.
Otvorila je oči. Ležala je u Raulovom krevetu ispod debelog pokrivača. Njega nigdje nije bilo. Pogledala je u prozor, koji je bio kraj njegovog kreveta. Nije više padala kiša, čak je bilo malo sunca. Htjela je još uživati u njegovom krevetu, osječajući njegov miris, ali dignula se sa kreveta. Otvorila je polako vrata i spustila se niz stepenice. Čula je glasove iz kuhinje. Duboko je uzdahnula, a onda je kročila unutra. Okrenuli su se prema njoj kad su čuli korake. S njima je bio i visoki crnokosi dečki sa svjetlijim očima. Izgledao je starije od njih, pa je predpostavila da je ono Willin muž.
„Dobro jutro!“ –nasmiješili su joj se.
„Dobro jutro...“ –nesigurno je odlazila prema njima.
„Joy, ovo je moj muž James!“ –predstavila ga je Will.
„Drago mi je!“ –rekli su oboje, istovremeno.
„Raul, nisi rekao da je baš toliko slatka!“ –nasmiješeno je pogledao u Raula.
„Šuti...“ –porumenivši ga je udario po ramenu.
Joy se nasmiješila. Stajala je ukipljeno. Bilo joj je pomalo neugodno što je tamo nakon što je prespavala kod njih.
„Sjedni!“ –rekao je James.
„Hvala!“ –klimnula je glavom i sjela je.
„Bolje ti je?“ –upitala je Will.
„Puno bolje, hvala.“ –nasmiješila se.
„Naspavala si se?“ –upitao je Raul.
„Jesam, hvala još jednom!“ –odgovorila je.
„Nema problema. I drugi put!“ –nasmiješeno je sjeo kraj nje.
Joy je provela dosta dugo kod njih. Uspjeli su je nagovoriti da ostane i na ručku iako nije htjela smetati. Uživala je s njima. Bili su joj svi jako simpatični, a njoj je bilo jako drago igrati se s Peterom i ljuljuškati malenu Deu u zagrljaju.
Noć je polako padala i morala se vratiti doma. Zahvalila im se na gostoprimstvu, a ona je otišla prema vratima. Raul ju je ispratio. Djevojka mu se zahvalila i snažno ga je zagrlila, a on joj se nasmiješnio nakon čega se spustila niz stepenice i ušla je u auto.
Novo i: ZIVOT IDE DALJE
