Drhtaj duše - 34. poglavlje
Klimnuo je glavom i slijedio ju je dok je ona gledala u pod i drhtala je pokušavajući držati ravnotežu koju je gubila jer joj je bilo loše što je trebala popričati s njim. Pogledala ga je krajičkom oka i gledao je ozbiljno u nju, pa je zastao kao i ona. Gledala ga je duboko u oči i poželjela mu je skočiti i zagrljaj i izljubiti ga, ali nije smijela. Spustila je pogled i pomišljala je da bi joj srce moglo iskočiti od prevelikog uzbuđenja, straha i ubrzanog kucanja.
„Zašto si otišao?“ –upitala ga je tiho ne gledajući ga u oči.
„Morao sam.“ –odgovorio je.
„Kako si mogao?“ –podignula je pomalo ljutito pogled. „Kako si mogao?! Nisi razmišljao o meni, o mojim osjećajima?!“
„Vidiš sad kako je to?“
„Namjerno si to napravio samo kako bi se osjećala loše što sam te pustila ono jutro na brodu?“
„Ne, ludačo!“ –odmahnuo je glavom. „Nisam to napravio zbog toga nego sam morao otići doma srediti neke stvari s Grace i...“
„Ti droljo, glupa!“ –začula je ženski glas.
Raul i ona su se okrenuli, a prema njima je dolazila bjesna Grace, suznim očima. Joy je, krajičkom oka, pogledala u Raula koji je ozbiljno i začuđeno gledao u djevojku. Grace se približila i živčano je gledala u Joy, a ona je napravila korak u nazad pošto se užasno uplašila onih pogleda iako je znala što slijedi dalje i koja će se scena dogoditi. Osjetila je šamarčinu na licu i ubrzane otkucaje srca.
„Grace!“ –proderao se Raul.
„Pusti...“ –odmahnula je glavom. „Ima pravo to učiniti... Ima potpuno pravo!“
„Naravno da imam!“ –viknula je Grace bjesno dok su joj suze silazile niz lice. „Kako si mogla biti takva drolja?! Bila sam dobra prema tebi, nisam ti ništa loše govorila niti radila... Sada shvaćam zašto me nikada nisi voljela! Oduvijek si bila zaljubljena u njega!“
„Grace, prekini!“ –uzvratio je Raul.
„Začepi, kretenu!“ –odgurnula ha je. „Joy, tebe nitko nije učio ponašanje?! Zar ti mama nije objasnila da se ne kradu tuđi dečki?!“
„Pusti moju mamu na miru jer je mrtva, glupačo!“ –Joy je bjesno skočila na nju, udarila ju je nekoliko puta i bacila ju je na pod.
Htjela je skočiti na nju, ali ju je Raul odmaknuo sa strane, a Grace se dignula sa poda i potrčala je prema njoj dok ih je on pokušavao razdvojiti jer su se čupale i udarale što jače su mogle. Iznenada se pojavio Kent koji je povukao Grace sa strane.
„Šta se ovdje dešava?!“ –upitao je zbunjeno.
„Tvoja cura je spavala s mojim dečko, evo što se dešava!“ –proderala se ljutito i trgajući se iz njegovih ruku.
Kent se okrenuo prema Joy koju je Raul držao i bio je šokiran jer nije mogao vjerovati što je upravo bio čuo, a Joy je gledala tužno u njega. Dečko je ispustio Grace i ljutito je nastavio hodati dalje, a djevojka se istrgnula iz Raulovog stiska i potrčala je za dečkom.
„Čekaj, čekaj!“ –zaustavila ga je. „Namjeravala sam ti reći, Kent!“
„Vidim!“ –odmahnuo je glavom i nastavio hodati.
„Stvarno sam ti namjeravala reći.“ –žurila je za njim. „Nisam htjela da ovako završi, Kent! K vragu... Bila sam pijana... Znam... Znam da nema isprike...“
„Nema isprike!“ –pogledao ju je ljutito.
„Znam, ali.. samo me poslušaj, oke?!“ –zaustavila ga je.
„Ne, Joy, ne!“ –proderao se. „Misliš da ne znam da si bila sa mnom jer si bila ljubomorna na Grace?! Misliš da ne znam da si njega zamišljala dok si mene ljubila?!“
„To nije istina!“ –viknula je. „Nikad nisam zamišljala njega umjesto tebe! Ne možeš misliti takve stvari, nemoj misliti na to!“
„Ma... Joy... ne zanima me, oke?! Gotovo je!“ –odmahnuo je glavom i požurio korak.
Joy je zastala i gledala je za njim kako se polako udaljuje prema upaljenom automobilu, ulazi u njemu i nestaje u tamnoj cesti. Spustila je pogled i suze su joj proklizile niz lice. Osjećala se užasno zbog toga što se desilo, što je Kent morao saznati za prijevaru na onakav način i što je u onom trenutku najvjerojatnije imao najgore mišljenje o njoj, a to nikako nije htjela. Čula je korake iza sebe i okrenula se, a pred njom je stajao Raul. Osjetila je kapi kiše na licu i podignula je pogled dok su joj kapljice počele močiti lice, a gromovi udarali visoko u nebo.
„Trebaš mi nešto reći?“ –Raul joj je odvratio misli od gledanja neba.
Odmahnula je glavom dok joj se kosa polako močila, kapi kiše su joj padale po tijelu, a srce joj neopisivo brzo kucalo. Iako mu je trebala reći nešto važno, šutila je jer se užasno bojala i riječi nisu mogle izaći iz nje.
„Sigurna si?“ –upitao ju je, a ona je klimnula glavom. „Znaš, Joy... Znam da ti je stalo do mene i da ti je bilo stalo i na brodu, ali... Ne znam mogu li te čekati još! Mislim... Ne mogu čekati da se ti prestaneš bojati zaljubljenosti!“
Gledao ju je ozbiljno, a ona je samo šutila drhtajući. Htjela mu je nešto reći, ali nije mogla jer je bila šokirana i knedla joj je bila u grlu, pa je mislila da bi mogla puknuti svakog trena. Raul nije skidao pogled s nje i čekao je da mu nešto kaže, da kaže bilo koju riječ, ali ona je bila ukipljena i šokirano je gledala u njega bez ikakvih zvukova dok su kapi kiše pucketale po hladnom i već mokrom asfaltu. Odmahnuo je glavom, okrenuo se i polako udaljio od nje, a ona je mislila da će joj srce puknuti od žalosti dok je gledala kao Raul ulazi u automobil i odlazi kao Kent. Dva dečka do kojoj joj je bilo užasno stalo su polako odlazila od nje i to je označavalo da odlaze i iz njenog života jer je bila glupa i nije mogla činiti ništa kako treba.
Primijetila je kako Adam želi otići prema njoj, pošto je bio s Ralphom i Drakeom ispred ulaza, pod krovom, i čekali su samo Raula i nju. Mahnula mu je rukom, a njegovi prijatelji su ga zaustavili. Ona nije htjela da itko bude s njom u onom trenutku, pa je brzo potrčala prema automobilu, otvorila ga je i odjurila mokrim cestama prema kući dok su se suze slijevele poput kapi kiše po njenom licu. Bila je shrvana i žalostna jer je shvatila koliko se glupo ponijela i da je prepustila šansu s Raulom.
Joy su probudili gromovi i jaki udarci kiše po njenoj terasi, pa je lagano otvorila oči koje su bile crvene i natečene pošto je plakala cijelu noć, a i nije se previše naspavala jer je razmišljala o pogreškama koje je učinila. Osjećala se užasno loše i glava ju je bolila zbog živciranja, razmišljanja o problemima, ali to ju nije zaustavilo da i dalje razmišlja o prošloj noći. Ležala je ispod debelih i toplih pokrivača, ali osjećala se hladno, usamljeno, nikoga nije bilo kraj nje da je ugrije kao prošle noći, pa se osjećala izgubljeno. Pitala se što je radila od svog života, zašto nije mogla biti pametna i jednostavno prepustiti se osjećajima jer je znala da može biti sretna i da ima priliku za to.
Zazvonio je mobitel, okrenula se i vidjela ga je na nočnog ormariću gdje je uvijek i stajao. Pogledala je tko ju zove i bila je to April. U onom trenutku nije željela razgovarati s nikim, ali primjetila je koliko je njena prijateljica uporna, pa ga je uzela i javila se.
„Molim, April?“ –uzdahnuvši se javila.
„Čula sam od Adama što se desilo.“ –odgovorila je. „Dobro si, draga?“
„Nisam, ali sama sam kriva zbog toga.“ –podignula se i nagnula na drveni dio kreveta.
„Možeš mi ispričati što se desilo?“
„Išla sam pričati s Raulom, prekinula nas je Grace, potukle smo se, a Kent ju je odmaknuo od mene, pa mu je rekla što se dogodilo!“
„Nemoj kenjat?!“
„Misliš da bi se zezala s takvim stvarima?“
„Oprosti, oprosti! I? Šta se desilo s Kentom?!“
„Normalno, nije dobro reagirao, ali nije me htio ni slušati, pa mi je prišao Raul. Pitao me da li mu moram nešto reći, a ja mu glupača nisam mogla reći koliko mi je stalo!“
„I onda...?“
„Rekao mi je da ne može čekati na mene da se prestanem bojati veze.“
„Čeka na tebe, Joy, vjeruj mi!“
„Ne vjerujem... Mogla sam mu reći što osjećam, ali sada je sve gotovo...“
„Joy... prekinuo je s Grace! Nisi čula?“
„Nisam... Nije mi ništa rekao!“
„Onda? Vjeruješ li mi sada da čeka na tebe?“
„Ne znam, April... Ja... Ne znam! nazvat ću te kasnije, oke? Moram nešto pojesti.“
„U redu. Za sat vremena dolazim kod tebe, može?“
„Kako god želiš!“
Joy je spustila slušalicu, stavila je mobitel natrag na ormarić i dignula se iz kreveta maknuvši debele deke sa sebe. Otvorila je vrata kupaonice, upalila je svijetlo i skinula je pidžamu sa sebe, nakon čega je ušla u kadu i otvorila je toplu vodu.
Nakon nekog vremena je odustala od ležanja ispod toplih deka, razmišljanju o prošlosti i o onome što je mogla i što nije trebala napraviti, pa se dignula i izašla je polako iz sobe. Spustila se niz stepenice i ugledala je Theresu na prvom katu.
„Što ti radiš ovdje?“ –zbunjeno će Joy. „Niste li se trebali sutra vratiti?“
„Jesmo, ali zakompliciralo se nešto, pa smo se vratili.“ –odgovorila je.
„Ok.“ –nastavila je dalje.
„Čekaj, čekaj!“ –zaustavila ju je na stepeništu. „Mislila si da ću te pustiti na miru!“
„Nadala sam se.“ –uzdahnula je. „Neda mi se prepirati s tobom! Nije mi do toga danas, Theresa!“
„Oh, neki problemčići u životu?“ –nasmiješila joj se.
„Molim te, pusti me na miru.“ –krenula je dalje.
„Ma daj, čekaj, draga!“ –ponovno ju je povukla.
„Ostavi me na miru, glupačo, droljo jedna!“ –proderala se ljutito Joy.
„Nećeš mi se tako obračati!“ –Theresa ju je ljutito pljusnula.
„Theresa!“ –proderao se Joyn otac.
Joy je, od jakog udarca, osjetila kako pada jer je skliznula sa tek oglancanih stepenica. Šokirano je gledala u Theresu koja joj je pokušala dohvatiti ruku, ali nije uspjela. Djevojka se spotaknula niz stubište i osjećala je samo bolove. Čula je kako netko viče njeno ime, ali nije mogla shvatiti tko. Dotaknula je tlo i pomalo je počela gubiti svijest, ali vidjela je noge kako trče prema njoj i čula ubrzane korake.
„Raul...“ –promrmljala je prije nego je zatvorila oči i vidjela crninu ispred sebe, a nikakav glas niti zvuk više nije dopirao do njenih ušiju.
