Drhtaj duše - 17. i 18. poglavlje
Doslo je do zabuneXD Jucer sam bila u strci i stavila sam vam 18. poglavlje umjesto 17. pa cu vam staviti sada 17. jer je dosta vazno, a dole vam se nalazi 18.=D OPROSTITE!!! NET MI JE POPRAVLJEN! WIIII=D=D=D=D
17. poglavlje
Joy je izlazila iz kuće nakon što se spremila za školu. Na sebi je imala crne uske hlače, dugu i debelu majicu, čizme... Podigla je kosu u rep, pa joj je kosa izgledala puno duža nego inače. Lijepo se našminkala.
U ruci je držala fascikl s bilježnicama i torbicu. Spuštala se niz stepenice veselo. Jedva je čekala da dođe u školu kako bi popričala s Ralphom o Mauri i njemu i nadala se da će dobiti pozitivan odgovor. Spuštajući se niz stepenice, čula je potpetice iza sebe. Nije se htjela okrenuti pošto je znala da je Theresa dalje od nje. Požurila je korak jer je znala da bi se mogla posvađati s njom, a nije si htjela uništiti dan koji joj je trebao odlično započeti.
„Gdje žuriš?“ –viknula je Theresa.
„A gdje ja to idem svako jutro?“ –okrenula se prema njoj. „Možda idem u školu ili? Nisi se zapitala?“
„Nije da me previše zanima, pa mi je svejedno!“
„Zašto si onda pitala?“
„Pokušavala sam biti dobra mačeha!“
„Oh, odlična si, znaš? Mislim da bi svi htjeli mačehu poput tebe!“
„Mlada damo, nemoj da te podsjetim da ti tata dolazi u petak!“
„Aha, i? Ne bojim ga se!“
„Trebala bi! Rekao je da hitno treba popričati s tobom!“
„Šta si mu izlagala?“
„Ništa. Rekla sam mu samo istinu!“
„Znaš...“ –odmahnula je glavom. „Boli me briga za tatu i tebe... Jedva čekam da završim ovaj glupi razred da se mogu preseliti!“
Odmahnula je ljutito glavom i nastavila je stepenicama. Theresa joj je prigovarala, ali Joy ju nije previše slušala. Približavala se ulaznim vratima i pogledala je prema katu. Na stubištu je još stajala Theresa. Joy joj je pokazala srednji prst, otvorila je vrata i zalupila ih je pri izlasku. Sve je bilo mokro od jučerašnje kiše. U pondjeljak ujutro nije padala, ali vrijeme je bilo jako tmurno i ružno. Nebo je bilo sive boje. Joy je zastala. Pogledala je u nebo, a vjetar je još puhao. Duboko je uzdahnula i pitala se što će stvarno biti kad se njen otac bude vratio. Spustila je pogled i krenula je prema garažama.
Putem do škole je slušala lagane pjesme koje su je činile tužnijom. Nije ju bilo briga što bi netko mogao primjetiti njenu tugu jer je bila previše živčana i shrvana. Mačeha ju je naljutila, a i vjerovala je da će ju razbijesniti i dolazak oca. Parkiralište je, naravno, bilo puno kao i svaki dan. Uspjela je pronaći prazno mjesto, pa je parkirala auto, uzela je stvari sa suvozačevog sjedala i izašla je iz njega. Gledala je u pod, hodajući školskim dvorištem. Bila je zamišljena i tužna. Duboko je uzdahnula.
„Lopezice, nešto nije u redu?“ –iznenada se pojavio Kentov glas.
Podignula je pogled. Vidjela ga je kraj sebe i nasmiješila se protiv svoje volje.
„Ma ne...“ –odmahnula je glavom. „Sve je u redu, zapravo. Kako si?“
„Dobro.“ –klimnuo je glavom.
„Kako je bilo u petak? Zabavio si se?“ –upitala ga je.
„Začudo – jesam!“ –odgovorio je. „Super je Aprilin restoran, a i cijela ekipa je ok!“
„Govorila sam ti ja tri godine za redom, a onda se ti sjetiš tek četvrte godine!“ –odmahnula je glavom.
„Moraš biti sretna što sam prijatelj s tobom.“ –nasmiješio se. „Inače nisam previše volio navijačice!“
„Oh, počašćena sam onda!“ –namignula je.
„Slobodna si sutra navečer?“ –zastao je.
„Hmmm...“ –razmišljala je. „Jesam! Nemam trening, pa sam slobodna!“
„Super!“ –uzvratio je. „Može kava?“
„Naravno!“ –klimnula je glavom.
„U redu. Dogovorit ćemo se sutra nakon dramske vrijeme i mjesto, oke?“
„Nema problema!“
„Vidimo se onda!“ –nasmiješeno se udaljavao.
Joy se nasmiješila i nastavila je dalje. Kent joj je uljepšao dan nakon mačehe. On joj je bio odličan prijatelj još od prvog trenutka kad se upisala u dramsku. Jako joj je znao pomagati kad je bilo potrebno kad bi trebali učiti riječi za predstavu.
Vidjela je Adama, Ralpha, Raula i Drakea na klupama nedaleko od školskog ulaza. Bila je sretna jer nije vidjela svoje prijateljice nigdje, pa je slobodno mogla odvući Ralpha sa strane i popričati s njim, a da Maura ne bulji iz daljine s neugodnošću. Sretno je požurila korak k njima.
„Dobro jutro!“ –pozdravila je osmijehom.
„Jutro!“ –pozdravilo ju je društvo.
„Nešto si nam vesela!“ –nasmiješeno će Raul.
„Uvijek sam vesela. Moram biti! Bolje da sam vesela nego namrgođena!“ –namignula je. „Gdje su cure?“
„Nisu još došle.“ –odgovorio je Drake.
„Super, super!“ –klimnula je glavom.
„Trebaju ti nešto?“ –pogledao ju je Adam ozbiljno.
„Ne, ne!“ –odmahnula je glavom. „Zapravo trebam Ralpha!“
„Mene?!“ –zbunjeno će on. „Nešto sam napravio?“
„Ne, nisi, budalice! Samo moram pričati s tobom, ako mogu!“ –nastavila je ona.
Klimnula je glavom. Pozdravili su prijatelje i udaljili su se. Krenuli su prema školskim tribinama i sjeli su. Joy ga je morala odvući kako ih Maura nebi vidjela zajedno jer je znala koliko bi njoj bilo neugodno da ih vidi kako pričaju.
„Onda?“ –pogledao ju je. „Šta sam skrivio?“
„Ništa.“ –odmahnula je glavom i nasmiješila se. „Zanima me... Sviđa ti se neka cura?“
„Čemu sada to pitanje?“ –maknuo je pogled.
„Pa zanima me! Prijateljica sam ti. Nebi me trebalo zanimati?“ –nastavila je ona.
„Pa... Ne znam!“ –nasmiješio joj se. „Što ako mi se sviđa?“
„Je to Maura?!“ –viknula je.
„Joy, malo me plašiš!“ –odmahnuo je glavom. „Ma zašto sad sve to pitaš?“
„Zanima me!“ –odgovorila je. „Brijao si s Maurom, pa me zanima što namjeravaš s njom!“
„Ne znam!“ –pogledao je ispred sebe zamišljenim licem.
„Pa... sviđa ti se?“ –upitala ga je.
„Da... Sviđa mi se!“ –odgovorio je Ralph.
„Šta čekaš onda?!“ –uzviknula je.
„Molim?“ –pogledao ju je zbunjeno.
„Pitala sam te šta čekaš?!“ –lagano ga je udarila po širokom ramenu. „Mislim da ti ovo nebi trebala govoriti, ali boli me briga! Maura je zagrijana za tebe! Nije htjela da uopče pričam s tobom, ali ja ne želim da bude glupa poput mene i propusti priliku s tobom! Ne želim da niti ti budeš poput mene!“
„Joy...“ –zbunjeno ju je promatrao Ralph.
„Začepi!“ –viknula je. „Stalo vam je jedno do drugome! Vrijeme je da budete skupa, a ne da se šmekate! Sada idemo jer zvoni!“
Povukla ga je sa sobom i nastavila je hodati ubrzano. Ralph je zbunjeno zastao ne znajući otkud je sve one riječi izvukla. Nasmiješio se i otišao je za njom. Joy je primjetila kako Ralph ide prema prijateljima, koji su i dalje sjedili na klupicama. Začula je kako ga zapitkuju o čemu je ona htjela pričati. Nasmiješila se i zamišljeno je nastavila prema školi. Otvorila je ulazna vrata i nastavila je dalje kad ju je odjednom netko pokuvao sa strane. Proderala se, a onda je vidjela svoje prijateljice iz zidića.
„Jeste li vi normalne?!“ –viknula je. „Mogla sam doživjeti infarkt!“
„Mogla si, ali nisi!“ –nasmiješila se April. „Prvo pitanje: kako je jučer bilo s Raulom?“
„Dobro. Nije ničeg bilo!“ –dodala je Joy odmahnuvši glavom.
„Glupačo, glupačo, glupačo!“ –počela ju je udarati. „Nikada se nećeš opametiti, jelda?“
„Očito neću!“ –nasmiješila se.
„Ok. Drugo pitanje, jesi li pričala s Ralphom?!“ –nastavila je Virginia. „Naravno da jesi, vidjele smo te! Šta je bilo?“
„Ništa.“ –nasmiješila se Joy.
„Kako ništa?!“ –zbunjeno će Maura.
„Ništa... loše!“ –nacerila se ona, a prijateljice su se nasmiješile. „Rekao je da mu se sviđaš i onda sam mu ja pametovala, pa... Vidjet ćemo!“
„Šuti, ide!“ –Virginia ju je lagano bocnula laktom.
Djevojke su se uozbiljile, iako im je osmijeh nije odlazio s lica. Nastavile su hodati, a onda je Ralph obgrlio Mauru jednom rukom.
„Kako si, mala?“ –namignuo joj je.
April, Joy i Virginia su zastale i pogledale su jedna u drugu. Nasmiješila su se, dale su si pet i nastavile su prema razredu. Adam, Raul i Drake su zbunjeno gledali za njima.
18. poglavlje
Joy je pospano hodala školskim dvorištem. Bila je precrpljena od dana prije. Virginia je zadržala više navijačice kako bi učile novu koreografiju, onda je još kasnila na dramsku, pa su morali ostati duže zbog nje, a učiteljica plesa ju je također zadržala duže kako bi vježbala nove korake za koreografiju nakon Noći vještice. Došla je kod kuće tek oko deset navečer, a nije je bilo cijeli dan doma. Zaspala je čim je osjetila mekani krevet.
Ujutro joj nije bilo svejedno dignuti se u sedam, pa je zbog toga hodala poput zombija dok su je učenici zbunjeno gledali. Ugledala je svoje prijatelje u daljini. Smijali su se i pričali su. Nasmiješila se i nastavila je prema njima.
„Pospanko...“ –kraj nje je hodao Raul.
„Hej...“ –pogledala ga je.
„Dobro si?“ –upitao ju je.
„Jesam. Zašto?“ –uzvratila je Joy.
„Imaš podočkanje.“ –odgovorio je.
„Mah...“ –mahnula je glavom. „Bit' će bolje!“
„Kad si išla spavati?“
„U deset!“
„I još si umorna?“
„Znaš, neki ljudi se ne bave samo jednim sportom!“
„Oh...“ –klimnuo je glavom. „Vježbe su te malo premorile, ha?“
„Ma da...“ –uzdahnula je Joy. „Prvo me Virginia zadrži, pa onda prof. dramske i onda plesa... Užas! Jedva sam čekala da dođem doma i da zaspim!“
„Vjerujem...“ –nastavio je on.
Djevojka mu se nasmiješila i nastavili su pričati sve dok nisu došli do društva. Oni su se i dalje smijali, pričali su i uživali su, a njih dvoje su ih zbunjeno promatrali pošto im nitko nije rekao što se ondje dešava.
„Oh...“ –nasmiješila se April. „Zašto nas tako čudno gledate?“
„Pogodi?“ –zbunjeno će Joy. „Što se dešava?“
„Ralph i ja smo skupa!“ –odgovorila je Maura.
„Odlično!“ –viknula je Joy i zagrlila ih je oboje. „Morala sam se onako izderati na tebe da učiniš prvi korak?“
„Očito!“ –nasmiješio se Ralph. „Hvala!“
„I drugi put, i drugi put!“ –nacerila se. „Ovako i onako znam da sam najbolja!“
„Sigurna si?“ –dodao je Drake.
„Molim?“ –pogledala ga je ljutito.
„Ma najbolja si cura koju itko može upoznati!“ –nasmiješio se i obgrlio ju je jednom rukom.
„Joy, izgleda da ti sve spajaš!“ –nasmiješeno ju je pogledao Adam.
„O čemu pričate?“ –zbunjeno će Raul.
„Joy me upoznala s April i otkad sam ju prvi put ugleda sam se zaljubio u nju. Sad je spojila njih dvoje...“ –nastavio je Drake. „Još moraš naći nekoga za Virginiju i mene!“
„Oprosti, meni je baš dobro solirati.“ –dodala je Virginia. „Ovako sam bez obaveza i mogu raditi šta god želim s kim god želim!“
„Prestani lagati!“ –pokorio ju je Drake.
„Kažem ti da je istina!“ –odmahnula je glavom. „Mislim da bi tebi trebala neka cura da se malo smiriš!“
Ostali su se počeli smijati. Joy ih je gledala nasmiješeno, a onda je odmaknula pogled i pogledala je u sivo nebo. Bila je sretna zbog Maure i Ralpha, ali... Imala je osjećaj da je ona ta koja svima pomaže, ali jedino sebi ne. Duboko je uzdahnula. Počela je razmišljati o tome kad će ona pokušati naći nekoga, ali znala je da ima najgoreg neprijatelja – strah.
„Dobra si prijateljca!“ –rekao je Raul tiho. „Ne znam koliko ljudi bi to radilo!“
„Pa... Stalo mi je do njih!“ –uzvratila je Joy. „Normalno je da ću nešto pokušati napraviti!“
„Jedino za sebe neće ništa!“ –izderao se Drake.
Joy je porumenila, pogledala ga je ljutito i pogodila ga je fasciklom. Društvo mu se počelo smijati, a ona je podigla knjige sa poda i stavila ih je natrag u fascikl. Ljutito ga je pogledala, odmahnula je glavom i nastavila je prema školskom ulazu. Društvo se i dalje smijali, a Raul je u tišini gledao za njom.
Zamišljeno je prolazila hodnicima. Znala je da Drake ima pravo, ali znala je i da neće moći napraviti ništa s niti jednim dečkom zbog straha zaljubljenosti. Duboko je uzdahnula, odmahnula je glavom i otvorila je vrata ormarića.
„Nešto te mući?“ –Kent se nagnuo na ormarić do njenog.
„Ne.“ –odgovorila je Joy.
„Sigurno?“
„Da.“
„Znaš da mi možeš reći ako ti je nešto?“
„Da.“
„Onda? Reći ćeš mi?“
„Nije stvarno ništa!“ –nasmiješila mu se i zatvorila je vrata školskog ormara.
„Dobro onda.“ –rekao joj je nasmiješivši se. „Kad ti danas odgovara?“
„Može u sedam u „Asu?“ –upitala ga je. „Tamo je najbolje.“
„Nema problema!“ –odgovorio je.
Školsko zvono se napokon oglasilo. Bila je marenda i gladni učenici su nasmiješeno ulazili u školsku menzu koja se punila sve brže i brže. Joy je sjedila za stolom kraj prozora. Njeno društvo se smijalo i pričalo cijelo vrijeme, a ona je šutila i gledala je kroz prozor. Bila je zamišljena. Pitala se kad će ona skupiti snage i napraviti prvi korak, kao Ralph, i priznati nekome da joj je stalo. Znala je da taj dan možda nikada neće doći jer se bojala previše veze i zaljubljenosti, pa nikada nije pokušavala nešto više od prijateljstva, poljupca i bjega.
„Dobro si?“ –Raul ju je lagano bocnuo laktom.
„Molim?“ –okrenula se zamišljeno prema njemu.
„Sve je u redu?“ –upitao je ponovno.
„Da, da.“ –klimnula je glavom i okrenula se prema prozoru.
„Daj, reci mi šta ti je.“ –nastavio je on.
„Doista mi nije ništa.“ –jedva mu se nasmiješila.
„Hej, idemo večeras na piće?“ –upitao je Ralph, prekinuvši njihovo pričanje.
„Ja idem. Dobra ideja!“ –nastavio je Drake. „Sve osim učenja!“
„Da. Ja sam slobodna!“ –odgovorila je April. „Starci ne traže više da radim!“
„Ja ne mogu!“ –rekla je Joy, a društvo se okrenulo naglo prema njoj.
„Zašto?“ –upitao je Adam.
„Imam dogovoreno piće s Kentom!“ –odgovorila je.
„Opa, mala!“ –namignula joj je Virginia.
„Ha?“ –zbunjeno ju je pogledala. „Budalo, nije ono što misliš!“
„Kako nije?“ –nastavila je Maura. „Večinom ste zajedno zbog zajedničkih predmeta koje pohađate i na dramsku!“
„To ne znaći ništa!“ –odmahnula je glavom.
Slučajno je pogledala u Raula. Bio je ozbiljan. Promatrao ju je prekriženim rukama, a ona je bila zbunjena. Nije shvaćala zašto cijelo društvo misli da ona izlazi s Kentom zbog drugih razloga. Nije željela da Raul to pomisli. Nije niti ona znala zbog čega, ali nije htjela da on misli da se ona viđa s drugim dečkom. Gledala je u njega. Nije mogla maknuti onaj zabrinuti pogled s lica niti prestati gledati njegov ozbiljan.
„Nego?“ –prekinuo ju je Adam.
„Samo smo prijatelji!“ –odgovorila je Joy.
„Dobro...“ –Ralph je klimnuo glavom. „Ako se on tebi ne sviđa, onda se ti njemu sviđaš! Previše se trudi oko tebe!“
„To sam joj i ja rekao, ali onda me napala da sam ljubomoran!“ –progovorio je Raul gledajući u nju.
„Ma gonite se!“ –uzela je svoje stvari sa stola.
Dignula se ljutito, a stolica je pala na pod. Udarac je odjeknuo menzom. Učenici su zašutili i okrenuli su se prema njima. Joy se ljutito udaljila od njih, a njeni prijatelji su gledali za njom. Nisu shvaćali razlog njene ljutnje. Raul je htio otići za njom, ali ipak je ostao razmišljajući što će ona s Kentom.
Joy je šminkala usne na ogledalu. Našminkala je već oči i zakovrčala si je kosu. Obukla je tajice, debelu majicu do stražnjice i čizme. Stavila je bijelu usku majicu na sebe i uzela je torbicu nakon čega je izašla iz sobe. Ugledala je Theresu pri kraju hodnika. Uzdahnula je. Uz sve one gluposti u školi, još joj je i ona trebala. Spustila je pogled i požurila je korak. Nije čula niti jednu Theresinu riječ i zbog toga se jako čudila. Slegnula je ramenima i nastavila je svojim putem.
Parkirala je auto ispred „Asa“. Puno mušterije je bilo unutra, kao i svaki dan. Djevojka je otvorila vrata. Pogledala je prvo s lijeve strane, pa onda s desne. Tada je vidjela Kenta kako zamisljeno sjedi kraj prozora. Nasmiješila se i uputila se k njemu, pa je sjela preko puta njega.
„Dugo me čekaš?“ –upitala ga je.
„Ne. Došao sam prije nekoliko minuta!“ –odgovorio je osmijehom.
„Odlično onda.“ –rekla je.
„Danas te netko razljutio?“
„Kada?“
„U školi.“
„Ma da... Budale!“
„Društvo?“
„Da... Misle... Ma nije bitno! Misle gluposti!“
„Očito im je čudno kako to da odjednom sa mnom izlaziš, jelda?“ –upitao ju je nasmiješeno Kent.
„Da...“ –pogledala ga je zbunjeno. „Kako si znao?“
„Predpostavio sam!“ –namignuo joj je. „Neka se ne brinu! Neće ti se ništa desiti sa mnom!“
„A ja sam mislila da hoće...“ –nasmiješila se. „Znaći... Mogu biti sigurna da me nećeš silovati i ubiti nakon što izađemo iz kafića?“
„Ma... Razmislit ću još o tome!“ –rekao je ozbiljno.
Joy se počela smijati na sav glas, a Kent joj se nasmiješio. Ljudi su se okretali prema njima pošto se djevojka nije prestajala smijati. Družili su se dosta dugo. Devet sati je bilo prošlo, a oni su i dalje pričali. Primjetili su kako Adam i društvo dolaze. Pozdravili su ih i nastavili su pričali. Joy je primjetila, također, Raulove čudne poglede. Bila je pomalo zbunjena njegovim ponašanjem, pa je, krajičkom oka, gledala u njega dok joj je Kent nešto pričao.
ZIVOT IDE DALJE
PAKLENI ZIVOT
Ako vam se ne javim sutra i u ned. znaci da mi internet ne radi. Sad sam kod decka.
