Drhtaj duše - 14. poglavlje
Raulovo društvo je pogledalo u njega zbunjeno ne znajući o čemu onaj dečko priča. Dečki iz suprotne ekipe su skinuli kacigu i pogledali su u Michaela nijekavši glavom i gledajući se zabrinuto. Michael je ljutito gledao u Raula koji je stajao ukočeno i samo je gledao u njega.
„Šta si rekao?“ –upitao ga je mirno Raul.
„Čuo si me!“ –proderao se. „Nebi se čudio da si propucaš glavu!“
Drake je primjetio kako Raul sprema šake, pa ga je uhvatio oko ramena. Raul ga je bjesno gurnuo iza sebe što je jače mogao, bjesno je potrčao prema bivšem prijatelju i udario ga je šakom u glavu. Pao je na pod. Spustio se na njega i udarao ga je po glavi šakama. Izbila je frka na terenu. Treneri i suci su trčali prema njima, obje momčadi su pokušavale odmaknuti Raula s Michaela, ali bi ih on udarao i nastavljao udarati dečka koji je ležao na podu. Kako su im svi pokušavali pomoći, slučajno bi se udarili i onda su se svi počeli tuči. Navijačice su u strahu stajale puno dalje od njih. Joy je bila zabrinuta za svoje prijatelje, a posebno za Raula.
Uspjeli su odvojiti dečke. Adam i Ralph su povukli Raula sa sobom i krenuli su prema svlačionicama dok se ovaj bjesno otimao pokušavajući potrčati prema terenu. Drake mu također nije davao. Gurnuli su ga u svlačionicu, a on je ljutito bacio kacigu u zid i bjesno bacio ormar na pod. Njegovi prijatelji, koji su također imali nekoliko masnica po glavi, su ga začuđeno gledali.
Adam, Ralph i Drake su izlazili iz škole. Primjetili su kako su Joy, April, Maura i Virginia ispred i kako sjede na klupicama.
„Oh, dobro si?“ –April je potrčala prema Adamu i podragala ga je po licu.
„Ma jesam... Nisam dobio previše udarca!“ –nasmiješeno ju je poljubio.
„Gdje je Raul?“ –upitala je Joy.
„U svlačionici. Pokušava se smiriti!“ –odgovorio je Drake.
„Šta se uopče desilo tamo?“ –zbunjeno će Virginia.
„I mi se pitamo.“ –Ralph je slegnuo ramenima. „Znam samo da je onaj dečko spomenuo Raulovog starog i da ga je to razbjesnilo!“
„Tko zna...“ –uzvratila je Maura. „Idemo?“
„Ja ću pričekati Raula.“ –rekla je Joy.
Njegovi prijatelji su klimnuli glavom. Dogovorili su se da će se vidjeti Aprilinom restoranu navečer. Joy ih je osmijehom pozdravila, sjela je na klupicu i gledala je kako se udaljuju. Duboko je uzdahnula. Svako toliko je gledala prema školi, ali Raul nije izlazio. Zabrinuto je gledala ispred sebe razmišljajući što se točno desilo s njim da se potukao s bivšim prijateljem.
„Što ti radiš ovdje?“ –upitao ju je Raul.
Okrenula se i vidjela ga je iza sebe. Šutio je, a izgledao je shrvano čak i s onim masnicama na licu i s pomalo razbijenom usnicom. Dignula se sa klupice i otišla je k njemu. Podignula je ruku pomalo nesigurno i prislonila ju je na njegovo lice, nježno ga podragajući, a on je zbunjeno gledao u nju dok je ona crvenila.
„Dobro si?“ –upitala ga je Joy.
„Da...“ –odgovorio je i pogledao je u drugu stranu. „Ili ću biti...“
„Šta se dogodilo? Zašto si se potukao?“ –nastavljala je s pitanjima.
„Michael je rekao nešto što nije smio!“ –uzvratio je.
„Možeš li mi reći?“ –podignula mu je pogled prema sebi. „Htjela bih znati!“
Raul je odmahnuo glavom, prošeo je kraj nje i sjeo ja na klupicu spustivši torbu na pod. Joy se okrenula za njim i onda je sjela kraj njega čekajući da joj nešto kaže.
„Stari mi je prije godinu dana izgubio posao.“ –uzdahnuo je. „Počeo je piti, udarati moju staru... Sestra i ja smo ju pokušavali nagovoriti da ga pusti, ali nije htjela, sve dok jednoga dana nije stvarno zatražila razvod. Posvađali su se... Tata... Tata je izvukao pištolj i... ubio ju je, pa je kasnije i sebe! Zbog toga ja živim kod sestre!“
„Žao mi je...“ –uzvratila je Joy.
Bila je tužna. Gledala je u njega, a on je samo gledao ispred sebe. Primjetila je tugu u njegovim očima, njegovom glasu i pogledu. Onda je ugledala ruku na njegovom koljenu. Bilo ju je strah i pomalo neugodno, ali stavila je svoju na njegovu ruku. Pogledao je njihove ruke, a onda u nju i nasmiješio se.
„U redu je... To se desilo dva mjeseca prije nego što sam tebe upoznao!“ –nastavio je.
„Nije previše prošlo od toga.“ –rekla je ona. „Uz tebe sam, ako me zatrebaš!“
„Hvala!“ –nasmiješio se i dignuo se sa klupice. „Idemo doma?“
„Može!“ –nasmiješila se i ona njemu.
Polako su hodali prema automobilima pričajući i smijući se. Joy je bilo drago što Raul nije bio tužan i što joj je mogao bez problema reći kakva je njegova prošlost. Stali su kraj svojih automobila.
„Dolaziš večeras kod April?“ –upitala je Joy.
„Ne znam... Nije mi previše do izlaska nakon onoga!“ –odgovorio je.
„Molim te?“ –pogledala ga je.
„Ne znam!“ –odmahnuo je glavom. „Razmislit ću još!“
„Ako ne dođeš... Bit' ću razočarana!“ –namignula mu je i ušla je u auto.
Raul se nasmiješio, pa je pričekao da se ona udalji od parkirališta kako bi ušao u svoj auto i krenuo kući.
Joy je pakirala auto i ušla je u kuću. Krenula je prema kuhinji jer je znala da će tamo biti Mika. Otvorila je vrata i, naravno, njena dadilja je stajala kraj prozora i gledala je ogroman vrt.
„Hej, Mika.“ –pozdravila ju je.
„Bok, Joy!“ –okrenula se prema njoj. „Kako je prošla utakmica?“
„Odlično... Moglo bi se reći! Pobjedili smo!“ –nasmiješila se.
„Super!“ –nastavila je nasmiješivši se.
„Tata je zvao?“ –upitala je pomalo tužno Joy.
„Da. Rekao je da dolazi pri kraju slijedečeg tjedna!“ –odgovorila je.
„Oh... Čudi me što je nazvao!“ –odmahnula je glavom. „Theresa?“
„Išla je kupovati odjeću!“ –rekla je. „Kao da nema dovoljno!“
„Hah... Glupa i umišljena šopingoličarka!“ –zanijekala je.
„Mika, Mika!“ –čula se dernjava po kući.
Mika i Joy su se pogledale, uzdahnule su i izašle su iz kuhinje. Theresa je stajala na hodniku, s vrečicama oko sebe i gledala je u njih.
„Oh, tu si!“ –rekla je. „Napravi mi lagani ručak i ponesi ove vrečice u moju sobu!“
Odlazila je prema stepenicama. Mika je otišla po vrečice, ali ju je Joy zaustavila.
„Slušaj...“ –uzvratila je Joy. „Mika će ti možda raditi ručak, ali neće nositi tvoje gluposti umjesto tebe. Izvoli se vratiti i pokupiti stvari!“
„Mala, ne mješaj se!“ –zastala je Theresa.
„Mješat ću se jer ja tako želim. Ili uzmi ili ih bacam!“ –Joy je prekrižila ruke.
„Vidjet ćeš kad ti se tata vrati!“ –vratila se, podignula je vrečice sa poda i uputila se prema katu.
Mika je pogledala u Joy koja je imala osmijeh na licu. Joy je bila jako zadovoljna što je uspješno obavila svoj posao. Nasmiješila se svojoj dadilji, zagrlila ju je i krenula je prema stepenicama. Prošla je kraj Therese, koja je s mukom nosila sve svoje vrečice pune odjeća, nasmiješila joj se zadovoljno i iritantno, pa je otišla u svoju sobu. Djevojka je legla na krevet i zamišljeno je gledala u strop. Bilo joj je užasno žao kad je čula Raulovu životnu priču, ali bilo joj je drago što je odlučio baš njoj priznati što se zapravo desilo. Iako ga je smatrala samo prijatelje, srce joj je kucalo brže kad bi pomislila na njega, njegov osmijeh, njegovo tijelo i glas. Jedva je čekala da ga vidi. Dignula se sa kreveta, otvorila je veliki ormar i pogledala je što bi mogla obući. Nakon što se istuširala obukla je crne tajice, rozu haljinu nježne boje i dugih rukava pošto je vani bilo hladno. Kosu je zakovrčala, stavila je naušnicu i lančić, pa si je našminkala oči i usne.
Onda je uzela torbicu i izašla je iz sobe. Potpetice su odjekivale kučom, ali žurila se kako slučajno nebi naletila na Theresu.
Uskoro je stigla do Aprilinog restorana. Parkirala je auto ispred. Vidjela je puno ljudi u njemu kako skaču, pjevaju... Nasmiješila se. Voljela je odlaziti na zabave gdje su svi bili nasmiješeno i spremi za zabavu. Otvorila je vrata i zakoračila je.
„Napokon si došla!“ –Virginia je potrčala k njoj. „Nisam znala što da radim!“
„Zašto?“ –upitala ju je.
„Ralph i Maura flertaju, a April i Adam su cijelo vrijeme skupa dok Drake skakuče uokolo i nabacuje se svakoj curi s velikim sisama i guzicom!“ –uzdahnula je.
„Raula nema?“ –pogledala ju je.
„Nema.“ –odmahnula je glavom. „Kako si se ti sredila...“
„Hah, došlo mi je!“ –porumenila je. „Dođi, idemo kod Adama i April!“
Virginia je klimnula glavom i otišla je za svojom prijateljicom. Adam i April su sjedili za stolom, smijali su se i pričali su dok su kraj njih sjedili Ralph i Maura ljubakajući se.
„Šta ja to čujem?“ –uzvratila je Joy. „Ne doživljavate moju Virginiju?“
„Sama je otišla.“ –rekla je April.
„Očito vam nisam htjela smetati!“ –odmahnula je glavom.
„Nikad ne smetaš!“ –nastavio je Adam. „Joy, kako to da si se toliko ušminkala?“
„Zašto vam je to tako čudno?!“ –zbunjeno će ona. „Jednostavno mi je došlo! Htjela sam se osjećati zgodno i obukla sam se ovako!“
„Zašto?“ –upitala je Maura. „Ti si zgodna i bez toliko stvarčica na sebe!“
„Ralph, neka zašuti već jednom! Ljubi ju i dalje!“ –namignula mu je Joy.
„Maura ima pravo. Htjela si nekoga ušmekati, jelda?“ –nasmiješio se.
„Naravno...“ –klimnula je glavom. „Prokužili ste me!“
Nasmiješila im se, kao i oni njoj. Ispričala im se i otišla je do šanka. Čekajući da joj konobar pružio bocu coca – cole, gledala je oko sebe zamišljeno. Zapravo, gledala je cijelo vrijeme u vrata kako bi vidjela da li će Raul doći. Nadala se da hoće jer je htjela pričati s njim i oraspoložiti ga.
„Netko nam se danas ulickao, ha?“ –nasmiješeno joj je prilazio Kent.
„Znaš, nisi prva osoba koja mi je to rekla u roku od pet minuta!“ –okrenula se prema njemu osmijehom.
„Začudio sam se.“ –rekao joj je i stao je kraj nje, nagnuvši se na šank. „Ipak sam došao!“
„Da. Ja sam začuđena!“ –uzvratila je ona. „Kako to?“
„Društvo je htjelo doći, pa sam im se pridružio!“ –odgovorio je. „Dobra je atmosfera ovdje!“
„Istina!“ –klimnula je glavom Joy. „Ipak ragbijaši i navijačice nisu čudni ljudi!“
„Nisam to ni rekao!“ –nasmiješio se. „Hej, moram ići! Društvo me zove! Vidimo se ovdje negdje kasnije!“
Namignula mu je i okrenula se prema konobaru koji ju je dozvao i pružio joj je bocu gaziranog pića. Nikada nije pila alkohol kad je vozila, pa je uvijek morala piti sok, vodu ili gazirano. Netko ju je potapšao po ramenu. Naglo se okrenula, pomalo u strahu, i vidjela je Raula.
„Došao si!“ –nasmiješila se.
„Nisam te mogao razočarati!“ –uzvratio je Raul.
„Drago mi je.“ –rekla je. „Bolje si?“
„Recimo...“ –promrmljao je. „Danas si se nešto posebno sredila!“
„Jesam... Morala sam jer smo pobjedili!“ –namignula mu je.
„Super!“ –nastavio je. „Idemo kod ostalih?“
Klimnula je glavom i prošla je kraj njega. Čula je korake iza sebe. Bila je tužna. Primjetio je da se bolje sredila, ali nije rekao ništa više od ostalih, ništa što bi joj moglo stvoriti leptiriće u trbuhu i ubrzati otkucaj srca. Duboko je uzdahnula. Htjela je čuti neke lijepe riječi od njega, nešto savršeno, ali ništa od toga.
„Lijepa si...“ –šapnuo joj je na uho.
Okrenula se prema njemu. Smiješkao se, a ona je porumenila i nije prekrivala osmijeh. Bila je sretna. Srce joj je prokucalo, a leptirići su joj došli u trbuh. Prošao je kraj nje i sjeo ja za stol sa prijateljima pozdravljajući ih. Djevojka je otišla k njima i sjela je kraj njega ne skidajući osmijeh.
Novo:ŽIVOT IDE DALJE
