Drhtaj duše - 38. poglavlje
Joy je sjedila kod kuće. Bila je napokon sretna što se nalazila kod kuće i još ju je Raul uspio nagovoriti da dođe kod nje doma i da će on proći po nju jer je Will spremala pizzu pošto je izašla iz bolnice.
Spremila se odavno i samo je čekala kad će otkucati pet sati da ugleda Raulov automobil ispred kuće i sretno potrči iz nje. Sjedila je u ogroman dnevni boravak i bila je sama, pa se sjetila kako bi mogla nazvati neku prijateljicu. Prvo je utipkala Aprilin broj i sretno je čekala da joj se javi.
„Da?“ –javila se.
„Hej, April!“ –viknula je Joy. „Doma sam, doma sam!“
„Znam. Raul nam je javio da si se probudila. Kako si?“
„Bolje, ma odlično sam.“
„Super! Neopisivo mi je drago.“
„Mislila sam da se nađemo. Može?“
„Joj... Nažalost... Adam i ja imamo već dogovoreno! Idemo na večeru!“
„A dobro...“
„Nadam se da se ne ljutiš!“
„Ne, ne. Pozdravi mi ga puno. Čujemo se kasnije!“
„Ok. Odmori se!“ –spustila je slušalicu.
Joy se rastužila kad ju je prijateljica odbila, ali znala je da mora biti tako kad ona ima dečka, pa je nazvala Virginiju.
„Hej, Joy!“ –javila se Virginia. „Pa kako si mi ti?“
„Sad sam dobro.“ –nasmiješeno će. „Kako si ti?“
„Super.“
„Jesi za kavu? April me odbila, pa...“
„Joj, oprosti, Joy... Već sam se dogovorila s nekim likom!“
„Ohhh... A super onda!“
„Ne ljutiš se?“
„Ne, ne! Samo ti uživaj s njim. Idem izgnjaviti Mauru, pa se čujemo sutra!“ –rekla je i spustila, a još više se rastužila kad ju je još jedna prijateljica napustila, pa se nadala da neće treća i utipkala je njen broj. „Hej, Maura!“
„Bok, Joy!“ –uzvratila je Maura. „Pa, čovječe, napokon si se probudila!“
„Da... Napokon!“
„Nedostajala si nam!“
„I vi ste meni!“
„Bolje si?“
„Jesam. April i Virginia su me napucale, pa... Bi li ti htjela sa mnom navečer prošetati?“
„Čovječe, Joy... Žao mi je, ali i ja ću te morati iznevjeriti. Posvađala sam se s Ralphom, pa moram ići kod njega danas kako bismo se pomirili!“
„Nema problema. Bit' ću onda s Raulom!“
„Opa, mala! Super onda. Uživaj mi!“
„Hoću!“ –nasmiješeno je spustila slušalicu.
Iako prijateljice nisu imale vremena za nju nakon što se vratila iz bolnice znala je da će joj odlično biti i s Raulom. Iščekivala je trenutak kad će potrubiti i srce joj je ubrzano kucalo na samu pomisao da će provesti najvjerojatnije cijeli dan s s njim. Dignula se sa mekane fotelje i polako je krenula prema prozorima čekajući trenutak kad će ugledati Raulov automobil. Nakon desetak minuta gledanja kroz prozor primjetila je kako joj se približava auto i brzo se sklenila kako ju nebi otrkio dok joj e srce ubrzano kucalo. Hodala je gore – dolje po dnevnom boravku, pokušavajući smiriti samu sebe jer je bila previše uzbuđena, a niti ona nije shvaćala razlog tomu. Poskočila je kad je čula onu trubu i duboko je uzdahnula, pa je obukla bijeli kaput, uzela je torbicu sa sofe i otišla je prema autu. Otvorila je ulazna vrata i ugledala je Raulov automobil i nasmiješeno je potrčala prema njemu, pa je otvorila vrata i sjela na suvozačevo mjesto.
„Oh, vidim da si se dobro odmorila.“ –nasmiješeno ju je pogledao. „I kako to da si tako sretna?“
„Pa evo... Valjda imam razloga!“ –namignula mu je i pogledala je ispred sebe. „Jedva čekam da vidim klince i da dođemo kod tebe!“
„I ostali jedva čekaju!“ –rekao je.
„Nazvala sam cure.“
„I šta je bilo?“
„Odbile su kavu sa mnom!“
„Nemoj zezati? Baš su bezobrazne.“
„Da, ali... Kad imaš dečka... taka je tvoj život!“
Nasmiješeno ju je pogledao i nastavio je pratiti cestu kojom su se vozili. Joy je gledala u njega kad je zavladala tišina u automobilu i samo lagana pjesma je svirala. Bila je zadubljena u njega i nije mogla skinuti pogled s njega jer joj je bio neodoljiv i jer je trebala učiniti nešto što je odavno morala. Primjetila je kako ju gleda krajičkom oka i kako joj se smiješka.
„Nemoj me tako gledati. Neugodno mi je!“ –uzvratio je.
„Zašto?“ –nasmiješila se.
„Pa jer ne znam zašto me tako gledaš i jer cijelo vrijeme šutiš.“
„Moramo hitno doći kod tebe?“
„Ne. Zašto?“
„Imamo vremena za jednu šetnju kraj mora?“
„Naravno. Želiš da idemo?“
„Aha.“ –klimnula je glavom.
Raul je zaustavio auto kraj plaže na kojoj se Joy uvijek kupala sa cijelim društvom. Izašli su automobila i malo su promatrali ugodno vrijeme kraj plaže. Malo je puhalo i bilo je užasno hladno dok je nebo bilo sive boje, bez ijednog oblaka u zraku, a more je bilo lagano valovito. Osjećali su se jako ugodno jedno kraj drugoga uz onakvo opuštajuće i hladno vrijeme. Joy je osjećala toplunu u srcu kad je bila kraj Raula, a on ju je pogledao i nasmiješio se, pa su se spustili niz stepenice i prohodali su pješčanom plažom uz more.
„Kako je ovdje opuštajuće.“ –rekla je Joy. „Često sam dolazila ovdje razmišljati kad bi me nešto mučilo!“
„Da. Izgleda da se ovdje možeš totalno opustiti i prestati razmišljati o tome što ti se dešava!“ –uzvratio je Raul.
„Raul...“ –zastala je i okrenula se prema njemu. „Mi... Moramo pričati!“
„O čemu želiš pričati?“
„Samo me nemoj prekidati, može?“
„Može...“
„Prije nego sam pala u komu sam htjela popričati s tobom. Bila sam glupa, Raul... Previše... Previše vremena sam razmišljala što da učinim s tobom jer osjećala sam nešto prema tebi, a tu se nije radilo o prijateljskim osjećajima! Bilo mi je žao kad sam otišla s broda, ali... Bilo mi je stalo do tebe i bilo me strah, pošto sam se bojala glupe veze!“
„Joy...“
„Molim te, šuti!“
„U redu!“
„Nije mi bilo drago kad si se pojavio, priznajem, jer su se osjećaji ponovno vračali, ali onda... Onda mi je bilo neopisivo drago što si se vratio u moj život iako sam bila glupa i nisam shvaćala da mi je to druga šansa da ti priznam da mi je stalo, ali... Pojavila se Grace i... Bila sam ljubomorna i ljuta, pa sam zbog toga pristala biti Kentova cura iako sam i prema njemu osjećala nešto više prijateljstva, ali... Prema tebi sam osjećala nešto što nisam nikad prije i... K vragu! Žao mi je što ti one večeri nisam priznala što osjećam, ali... Volim te! Glupo je to reći, znam, ali ne mogu više ovako! Previše mi je stalo do tebe da dopustim da te ponovno izgubim! Shvatit ću ako više ne želiš čekati na mene jer imaš potpuno pravo na to!“ –izgovorila je sve istovremeno i porumenjelo je pogledala u njega.
„U redu... Nisam sve shvatio jer si prebrzo pričala, ali večinu jesam!“ –nasmiješio se. „Zašto misliš da sam bio s Grace?“
„Dobro pitanje.“ –pogledala je u drugu stranu.
„Jer mi nije bilo drago što sam vidio kako te Kent ljubi!“ –okrenuo joj je glavu, nježno milovajući joj lice. „Ali niti kad si bila njegova cura moji osjećaji se nisu promjenili prema tebi!“
„Zbilja?“ –pomalo se nasmiješila.
„Zbilja, Joy!“ –nasmiješio se i on. „Htio sam ti reći i one večeri da sam prekinuo s Grace, iako mi je ona oprostila prijevaru, ali previše mi je stalo do tebe, pa sam morao prekinuti. I naravno da želim čekati na tebe! Čekao sam baš ovaj trenutak!“
Joy ga je gledala očarano, porumenjelo i nasmiješeno dok joj je srce ubrzano kucalo, leptirići su joj se stvarali u trbuhu i drhtala je od uzbuđenja. Raul joj se lagano osmijehnuo, napravio je korak naprijed i našla se u njegovom zagrljaju. Osjećala se udubno, toplo i zaljubljeno, kao što se odavno trebala osjećati uz njega, a onda joj je on podignuo glavu i poljubio ju je, a ljubili su se jako dugo i jako nježno dok je more šumilo kraj njihovih nogu, ptice letjele visoko u nebo, a ni tračka sunca nigdje nije bilo.
Joy je osjetila kapljicu na licu, pa se odmaknula od Raula i pogledala je u nebo. Nije padala kiša, nego je sniježilo, a djevojka se nasmiješila sretno gledajući u nebo dok su pahaljice sve brže počele padati.
„Volim i ja tebe!“ –prošaptao joj je nježno Raul, obgrlio ju s leđa i zajedno su gledali u sniježno nebo.
Raul je otvorio ulazna vrata njegove kuće, a Joy je nasmiješeno zakoračila unutra. Skinuo joj je kaput s nje, objasio za kukicu kraj vratiju i otišao je u dnevni boravak, a djevojka ga je pratila jedva čekajući da ugleda njegovu obitelj.
„Pa koliko je vama trebalo?“ –upitao je James. „Mislili smo početi bez vas!“
„Oprostite. Imali smo trenutak... razgovora, pa nam je toliko trebalo.“ –odgovorio je Raul. „Kako je moj najdraži nečak?“
„Dobro sam...“ –nasmiješio se Peter igrajući se s autićima na parketu, ali onda je ugledao Joy. „Teta Joy!“
„Mogla bi se priviknuti na ovo teta!“ –namignula je Raulu i podignula je dječačića sa poda.
„Peter, pusti Joy neka se malo odmori.“ –rekao je James.
„Nema potrebe.“ –pogledala ga je. „Odmorila sam se dovoljno!“
„Kako si? Bolje?“ –pogledao ju je.
„Jesam, hvala na pitanju.“
„Bili smo užasno zabrinuti za tebe i odahnulo nam je kad nam je Raul javio da si se probudila!“ –nasmiješila se Will.
„I meni je drago, vjeruj mi.“ –uzvratila je. „Hvala što si bila uz mene kad Raul nije mogao i hvala na pozivu za večeru!“
„Ma daj...“ –mahnula je rukom. „Ti si dio obitelji sada.“
„Da, dio obitelji je.“ –Raul ju je poljubio u obraz.
James i Will su se nasmiješili, a Joy je ponovno porumenila jer joj je malo bilo neugodno, ali opustila se jer je znala da je sve to normalna stvar.
Imali su zajedničku večeru za stolom gdje su se smijali i pričali o raznim događajima, a Joy je doista počela uživati jer je imala sve što je željela u onom trenutku i nije se imala zbog čega žaliti. Kasnije joj je Will dopustila da nahrani Deu, a ona je oboožavala to raditi, pa je nježno promatrala bebicu koja se razvijala sve više i koja nije bila toliko malena kao i prvog puta kad ju je ugledala. Nježno ju je milovala po licu i poljubila ju je, a onda ju je malo ljuljuškala po sobi i spremila ju u krevetić.
„Ne mogu vjerovati da te svaki put nađem ovdje kad dođeš kod mene.“ –prilazio joj je Raul.
„Tiho!“ –stavila mu je prst na usne. „Sad je zaspala!“
„Oprosti. Drago mi je što si ovdje i što voliš moju obitelj!“
„Pa najbolja obitelj koju itko može poželjeti je!“
„Sada si i ti dio obitelji.“
„Nadam se da ću dugo i ostati!“
„Sve dok ti to bude željela!“ –nasmiješio joj se i poljubio ju je. „Volim te, malena!“
„Volim i ja tebe!“ –zagrlila ga je snažno.
„Moram ići.“ –rekao je.
„Gdje?“ –pogledala ga je.
„Iznenađenje, ali morat češ staviti...“ –izvadio je traku iz džepa. „ ...Ovo!“
„Šta će mi traka?“ –odmahnula je glavom.
„Šuti i vjeruj mi!“ –nasmiješio joj se i stavio joj je traku na oči. „Ugodno ćeš se iznenaditi.“
Novi: PAKLENI ŽIVOT
