Drhtaj duše - 40. poglavlje
Joy je otvorila svoje prekrasne kristalno plave oči koje su odmah pogledale u terasu koja je bila puna snijega. Osmijeh na licu joj nije nedostajao, ne barem zadnjih tjedan dana otkad se probudila iz kome i sve je bilo savršeno u njenom životu. Dečko, društvo i obitelj su je razveseljavali, a više nije imala nikakvih problema zbog kojih bi se noću rasplakala ili nebi spavala danima razmišljajući što da učini.
Maknula je debele deke sa sebe i rastegnula se zadovoljno, pa se dignula s kreveta i otišla se istuširati i stopliti pošto je vani bilo previše hladno, a obožavala je uhodno, osviježavajuće i toplo tuširanje. Skinula je svoju odjeću sa sebe, bacila ju je u košaru za prljavo rublje, otvorila je vodu i ušla je u kabinu.
Nakon što se spremila za školu, obukla je prikladnu odjeću, a i toplu jer je vani bilo hladno vrijeme, spustila se niz stepenice pjevušeću i lagano hodajući.
Čudni miris na prizemlju ju je zaustavilo. Osjećala je miris tople čokolade i okrenula se prema kuhinji. Osmijeh joj se pojavio na licu jer se prisjetila koliko dugo nije okusila toplu čokoladu, pa se ubrzanim korakom uputila u kuhinju. Otvorila je vrata i zastala iznenađeno.
„Dobro jutro, Joy!“ –nasmiješila se Theresa.
„Hej...“ –zbunjeno je pogledala oko sebe. „Gdje je Mika?“
„Nije ti rekla?“
„Što?“
„Ima dva tjedna slobodno.“
„Oh...“ –uzbratila je. „Što ti radiš?“
„Pa... doručak!“ –Theresa je podignula pogled prema njoj.
„Vidim...“ –rekla je Joy. „Osim što si me bacila niz stepenice, sada me pokušavaš i otrovati?“
„Joy...“ –mačeha je uzdahnula tužno.
„Theresa... šalim se!“ –odmahnula je glavom, sjela je za stolom i ukusila je malo tople čokolade. „Tata?“
„Spava.“
„Ne bi li trebao biti na poslu?“
„Da, ali uzeo je slobodan dan.“
„U redu...“ –zbunjeno će Joy. „Što vam se desilo?! Iskreno, ne poznajem vaš više!“
„Bolje jer...“ –nastavila je. „Mi pokušavamo zaboraviti one ljude!“
Joy ju je pogledala nasmiješeno. Shvatila je da Theresa i njen otac više nisu osobe kakve su bile prije nego što je pala u komu i da se čak i najgori ljudi mjenjaju.
Pozdravila je Theresu, uzela je ključeve automobila i nakon što je obukla kaput je izašla iz kuće. Njen vrt je bio popunjen snijegom i nigdje se nije vidjelo malo zelenkaste boje. Joy je pogledala oko sebe i uživala je gledajući prizoer kojeg je doginu prije gledala drugačijim stavom i očima. U onom trenutku je gledala očima pune veselja, sreće, očarenja i divote. Udahnula je sviježi i čisti, zimski, sniježni zrak i, nakon što je odahnula, krenula je prema gražama.
Parkirala se u školsko dvorište i zakoračila je iz automobila. Ljudi su s veseljem hodali dvorištem jer su se pranici približavali i razmišljali su samo o zabavi.
Gledala je i učenike koji su sretno pripremali sniježne kugle i pripremali se na gađanje ostalih. Ponašali su se poput djece, ali uživala je u tom prizoru i htjela se igrati poput njih.
Nasmiješeno je nastavila prema školskom ulazu, jedva čekajući da stigne do prijatelja.
„Joy!“ –na svoje ime s okrenula i ugledala Kenta kako trči prema njoj.
„Bok, Kent!“ –pozdravila ga je.
„Trebam te nešto!“ –rekao je ozbiljno.
„Reci slobodno.“
„Možeš reći Raulu da se makne od Grace?“
„Molim?!“ –zbunjeno će ona.
„Samo mu reci da ju ne gnjavi više!“ –nakon toga se udaljio.
Joy je gledala zbunjeno za njim, ne znajući kakve Raul veze ima s Grace. Srce joj je počelo brže kucati, a misli su se počele brkati, pa je ljutito potrčala i otvorila vrata škole. gledala je oko sebe i pronašla druptvo kod školskih ormarića. Raul je bio među njima, smiješkao se i pričao s prijateljima. ona se razbijesnila i otišla je k njima ne razmišljajući što treba napraviti.
„Lju...“ –Raul ju je ugledao, ali ga je ona prekinula.
„Što si radio s Grace?!“ –proderala se.
On ju je zbunjeno pogledao, a društvo se odmaknulo jer su primjetili koliko je bjesna i da vjerojatno imaju problem koji moraju rješiti.
„O čemu pričaš?“ –upitao ju je.
„Kent mi je sad rekao da ti kažem da ju pustiš na miru!“ –gurnula ga je. „Što si radio s njom?!“
„Sreo sam je u petak. Bila je sama!“ –započeo je, a ona ga je ljutito gledala prekriženih ruku na prsa. „Nisam prije imaov prilike, ali kad sam ju sreo sam joj rekao da te pusti na miru i da ti ne sere gluposti jer te to zabrinjava! To je sve!“
„Sigurno?“ –spustila je pogled, a ljutiti izraz lica je polako nestajao.
„Zašto mi ne možeš vjerovati?!“ –podignuo joj je glevu prema sebi. „Zašto jednostavno ne možeš pustiti neke stvari, prestati razmišljati o glupostima i uživati sa mnom?! Misliš da bi te prevario?“
„Ne znam.“ –uzdahnula je. „Strah me!“
„Joy, k vragu... Ti si jedina cura kod koje mi je srce zakucalo kad bi samo pomislio na tebe! Volim te i nisam takav kreten da te izgubim!“
„Oprosti.“ –odmahnula je glavom. „Jednostavno me... strah! Oprosti. Neću više sumnjati u tebe!“
„Nemoj, molim te!“ –uzvratio je.
„Neću više. Obečajem!“ –podignula je pogled prema njemu. „Volim te!“
Snažno ga je zagrlila kao i on nju, a ona je duboko uzdahnula jer joj je bilo pomalo žao što je posumnjala na njega pošto nije imala razloga za to, ali previše se bojala da bi ga mogla izgubiti i svaka kriva riječ, koja bi se radila o njemu, bi ju zabrinjavala. Raul ju je malo odmaknuo od sebe, nasmiješio joj se i poljubio ju kako bi ju smirio jer je primjetio njenu tugu u očima.
Djevojke su imale trening za navijačice, ali samo je Joy bila u svlačionicu pošto se žurila, a njene prijateljice su morale nešto obaviti prije toga. Sjedila je na klupicu i čitala časopis kako joj nebi bilo dosadno, a odjednom je čula škripanje vratiju, pa je podignula pogled. Grace je zakoračila u svlačionicu, a Joy ju je bjesno gledala iako nije željela ništa učiniti, pa je samo morala spustiti pogled i nastaviti čitati što je počela. Primjetila je kako Grace gleda u nju i ne skida svoj arogantni, umišljeni i zlobni pogled s nje.
„Imaš problema?“ –Joy je zatvorila časopis.
„Ti imaš?“ –upitala ju je Grace.
„Da, imam!“ –dignula se ljutito.
„Imam i ja!“ –djevojka se također dignula i zakoračila je ispred nje.
„Prestani se mješati u Raulovu i moju vezu, ok?!“
„Zašto bih? Jesi li se ti mješala u našu?!“
„Budalo, imaš dečka!“
„Imala si i ti dečka, pa si se umješala!“
„Ne, stvar je u tome što si se ti umješala u Raulovu i moju vezi kad si se ovdje odlučila pojaviti! Slušaj... pogriješili smo oboje jer smo vas prevarili, ali ne zaslužujemo da se mješaš u našu vezu! Sada imaš Kenta. Budi sretna s njim!“
„I jesam, ali...“ –uzvratila je. „Ali nikad neću dopustiti da vas dvoje budete sretni!“
„Ti nisi normalna!“ –viknula je Joy. „Ostavi nas na miru!“
„Nema šanse! Morate platiti za to što ste mi učiniti. Tj. što ste Kentu i meni učinili!“
Nakon što je dovršila s rečenicom, okrenula se i gledala je nešto po torbi, a Joy se razbijesnila, okrenula ju je prema sebi i pljusnula ju je. Grace je šokirano gledala u nju, a djevojka nije mogla skinuti ljutiti izraz s lica i drhtala je od nervoze.
„Slijedeći put neću stati na ovome. Ostavi nas na miru, upozoravam te!“ –prijetila je rukom.
Vrata su se otvorila i ostale navijačice su nasmiješeno ušle, a među njima su bile Maura i Virginia koje su zastale kad su ih ugledale u blizini.
„Sve je u redu?“ –upitala je Maura.
„Sve je odlično.“ -odgovorila je Joy. „Jelda Grace?“
„Da.“ –klimnula je glavom i odmaknula se od njih.
„Što se dogodilo?“ –upitala je Virginia. „Posvađale ste se?“
„Recimo da je naučila da se nesmije mješati u moju vezu.“ –nastavila je ona.
„Zbog toga ste se Raul i ti prepirati danas?“ –pogledala ju je Maura.
„Da.“ –klimnula je glavom. „Sada je sve u redu i mislim da će tako i ostati!“
„Odlično!“ –Virginia ju je potapšala. „Idemo sada trenirati pošto nam je ovo zadnji trening u ovoj godini!“
Joy i Maura su nasmiješeno pogledale u prijateljicu koja je vadila pon – ponove iz torbe, a ostale najvijačice su se okrenule prema njima i pridružile su im se u vježbanju prije nego što prijatelji dođu kako bi mogle raditi akrobacije, a oni ih uhvatili da ne padnu na pod.
Novo: PAKLENI ŽIVOT
Sutra je kraj knjige, pa počinjem s objavom ovdje: JENNINE KRONIKE!
Ako želite.... svratite... javim vam kad objavim prvi post. Postovi ondje neće biti česti...=P
