Drhtaj duše - 35. poglavlje
April je izašla iz Raulovog automobila i pričekala ga je, a on je izašao također za njom. Pogledao ju je pomalo ozbiljno i tužno i podignuo je pogled prema vili. Nalazio se ispred Joyne kuće ni ne sluteći što se desilo prije sat vremena ondje. Krajičkom oka je primjetio Aprilin pogled i nasmiješeno lice. Nagovorila ga je da dođe kod Joy i da pokuša popričati s njom pošto je znala da im je oboje stalo jedno do drugoga i da neće lako odustati.
„Idemo?“ –nasmiješeno ga je upitala.
Samo je klimnuo glavom i otišao je za njom dok mu je srce ubrzano kucalo sto su bliže bili vratima. April je pozvonila i okrenula se prema njemu dok je on pomalo uplašeno gledao ispred sebe pošto nije znao što bi se moglo desiti kad zakorači u onu kuću. Vrata su se otvorila i vidjeli su Miku s preplašenim izrazom lica i suznim očima.
„Što se desilo, Mika?“ –upitala je April.
„April...“ –zajecala je.
„Nešto se desilo Joy, jelda?“ –uzvratio je preplašeno Raul.
„Da.“ –klimnula je glavom. „Posvađala se sa Theresom i ova ju je slučajno gurnula niz stepenice. Ne znam kako je, ali na hitnoj je!“
Raul je potrčao od ulaza i preplašeno otključavao vrata automobila, a April je pozdravila dadilju i krenula je prema njemu kad je shvatila da bi mogao otići bez nje. Brzo je otvorila vrata i uskočila je na suvozačevo sjedalo i dobro se zavezala pošto je vozio prebrzo zbog velikog straha i želje da sazna kako je Joy. April je zabrinuto gledala u njega i mogla je vidjeti samo tugu i zabrinutost na njegovom licu, a njoj je srce ubrzano kucalo dok je razmišljala o Joy i o tome kako je, dali je dobro i da joj se slušajno nešto loše nije desilo.
Parkirao je auto u bolničko parkiralište, pa su istrčali iz njega i velikom brzinom potrčati prema ulazu. Čim su ušli, otišli su na glavni šalter pitati gdje je Joyna soba i odmah su potrčali na četvrti kat jer nisu imali vremena pričekati lift zbog straha i želje da saznaju što se desilo s njom.
Otvorili su vrata četvrtog kata i vidjeli su Theresu i Joyna oca ispred sobe. Oboje su izgledali shrvano, tužno i preplašeno. Theresa je sjedila i držala se za glavu, te je gledala u pod, dok je njen muž hodao ispred nje i zamišljeno gledao oko sebe.
„G. Lopez!“ –prozborila je April.
„April!“ –ugledao ju je.
„Mika mi je rekla što se dogodilo. Kako je Joy?“
„Bojim se da nije najbolje, April...“
„Što joj se desilo?!“
„U komi je... Udarci su bili prejaki i...“ –odmahnuo je glavom. „Ne znaju kad bi se mogla probuditi!“
„Glupačo!“ –proderala se April gledajući u Theresu koja ju je uplašeno gledala, pa je nasrnutla na nju, ali ju je Raul zaustavio.
„Smiri se. Nemoj raditi scene!“
„Kako neću raditi scene?!“ –odmahnula je uplakano glavom. „Zbog tebe je u komi. Zbog tebe, glupačo!“
„Smiri se.“ –Raul joj je rekao tiho, a onda je pogledao u g. Lopeza. „Možemo ući?“
„Naravno.“ –odgovorio je.
Raul je polako otvorio vrata i ugurao je April koja je bjesno gledala u mačehu njene prijateljice. Zakoračili su u sobu i zatvorili vrata za sobom, pa su ugledali Joy. Ležala je na krevetu, s aparatom u ustima koji joj je omogučavao da normalno diše. Bila je jako blijeda i s modricama na licu. Raul se šokirao kad ju je vidio i srce ga je zabolio pri onoj sceni dok su April silazile suze niz lice.
„Oprosti... Ne mogu biti ovdje!“ –odmahnula je glavom. „Loše mi je i... moram javiti ostalima!“
„Razumijem!“ –klimnuo je glavom.
Gledao je u prijateljicu koja utučeno izlazi iz sobe i čuo je udarac vratiju, pa se okrenuo prema Joy, sjeo je kraj nje i uhvatio ju je za ruku. Nije se želio odvajati od nje niti na sekundu, a srce mu je ubrzano kucalo gledajući curu koja mu se sviđala kako leži bespomočno i kako se možda nikada više neće probuditi.
Osjećao se loše zbog toga pošto se nije rastao od nje u najboljem odnosu i jer je znao koliko je ona propatila na njegovim riječima, ali i on je bio povrijeđen jer mu je bilo doista stalo do nje i samo je čekao trenutak da mu ona prizna što osjeća prema njemu. Bojala se previše i to ga je boljelo, ali najviše ga je boljelo što ju je morao gledati bez svijesti, bez njenog prekrasnog osmijeha i s tubom u grlu koji ju je držao za aparat za disanje. Nježno joj je podragao toplu ruku i poljubio ju je nadajući se da će se uskoro probuditi, nasmiješiti i reći mu kako je sretna što je bio uz nju i što ga vidi.
April je sjedila u taksiju tužnog pogleda i suznim očima i jedva se suzrdržavala da ne počne plakati. U glavi joj se motala scena u kojoj gleda svoju prijateljicu u hladno i bijeloj prostoriju, na bolničkom krevetu i prikopčana za previše aparata koji su cijelo vrijeme pištili. Suzdržavala se da ne počne plakati i jedva je čekala da ju taksist odbaci ispred Adamove kuće kojemu još nije ispričala što se dogodilo, a znala je da će odmah istrčati iz kuće i potrčati u bolnicu provjeriti kako je njegova prijateljica.
Auto se zaustavilo, djevojka je platila čovjeku, zahvalila se i izašla je iz automobila, te je u velikom strahu, dok su joj noge klecale, odlazila prema Adamovoj kući i polako se približavala vratima. Drhtavim rukama je pozvonila na vrata, a koraci su bili sve brži i vrata su se otvorila.
„Hej, ljubavi!“ –nasmiješeno ju je Adam poljubio. „Kako si?“
„Ne najbolje.“ –spustila je pogled i ušla je.
„Nešto ne valjda s dijetetom?“ –zabrinuto će.
„S njim je sve u redu, ali...“ –pogledala ga je. „Joy... Joy je u komi!“
„Što?!“ –proderao se. „Molim?! Kako... kako se to desilo?! Kako znaš?“
„Otišla sam s Raulom k njoj i Mika nam je ispričala da ju je Theresa slučajno gurnula niz stepenice kad su se posvađale! Otišli smo k Joy i njen otac nam je rekao da je u komi i da doktori ne znaju kad će se probuditi!“
„Ubit ću Theresu!“ –živčanio je i pogledom je gledao oko sebe.
„Smiri se, molim te.“ –nježno mu je prislonila ruke na licu. „Živciranje nikome neće pomoći!“
„Idem k njoj.“ –uzimao je jaknu.
„Nemoj.“ –zaustavila ga je. „Raul je sada uz nju. Mi možemo sutra otići, a i trebamo se naći s ostalima da im kažemo vijest.“
„Ali ljubavi, želim ju vidjeti.“
„Kasnije ćemo nazvati Raula da pitamo novosti, u redu? Najbolje je da samo njega danas pustimo uz nju!“
„Dobro...“ –pogledao je u pod.
Adam i April su sjedili u obiteljskom restoranu i tužno su gledali u toplo piće koje se već polako hladilo jer su dugo čekali svoje prijatelje. Bili su tužni i zabrinuti zbog Joy i nadali su se da će se uskoro probuditi jer nisu mogli zamisliti da nje više nema s njima, da se ne smiju s njom, pričaju s njom i govore joj da bi se trebala prestati bojati veze, te joj davati savjete o tome kako da se ponaša.
„Hej...“ –prišao im je Drake. „Što je bilo tako važno da ste me probudili?“
„Kad dođu ostali ćemo ti reći.“ –odgovorio je Adam.
„Ok...“ –promrmljao je. „Ne izgledate mi najbolje! Što se dogodilo?“
„Ne sada, Drake. Pričekat ćemo ostale!“ –nastavila je April.
Njih dvoje su zašutili, a prijatelje je zbunjeno i pomalo zabrinuto gledao u njih pošto se bojao vijesti koja je slijedila kad im se pridruže ostali iz društva.
„Evo nas!“ –uzvratio je Ralph.
„Oprostite što smo kasnili, ali Virginia nikako da se spremi!“ –zadihano će Maura.
„Oprostite, oprostite! Radila sam što sam brže mogla!“ –odmahnula je glavom Virginia i sjela je.
„I? O čemu se onda radi?“ –dodao je Ralph.
„Joy je u komi!“ –odgovorio je Adam.
„Što?!“ –preplašeno će ostali.
„Posvađala se s Theresom i slučajno ju je gurnula niz stepenice.“ –nastavila je April.
„Isuse!“ –uzvratila je Virginia šokiranog lica.
„Šta doktori kažu?“ –upitala je Maura.
„Ne znaju kad će se probuditi.“ –odgovorila je. „Raul je kod nje, a ja nisam mogla ostati. Jednostavno mi je bilo loše kad sam ju vidjela...“
„Smiri se jer bi ti moglo naškoditi zbog dijeteta!“ –rekao je Drake. „Ma probudit će se ona. Joy nije osoba koja bi odustala!“
„Što ako se ne probudi?“ –uzdahnula je Virginia.
„Nemoj ni pomišljati na to!“ –zaprijetio je Ralph. „Možemo ju vidjeti?“
„Sutra ćemo ići. Danas je najbolje da je samo Raul s njom!“ -uzdahnuo je Adam.
Njegovo društvo je klimnulo glavom, a od onoga trenutka nitko nije progovorio ni riječ jer su bili samo zadubljeni u šalice pića i razmišljali su o njihovoj prijateljici.
Novo: PAKLENI ŽIVOT
