Drhtaj duše - 12. poglavlje
Raul je pozvao svoje prijatelje kod sebe doma jer je bio sam. Živio je sa sestrom i mužem u kučicu na jedan kat, ali bila je dosta velika. Imala je prekrasan vrt pun cvijeća koji su čekali proljeće da procvatu, dječjih igračka, a iza kuće veliku terasu sa stolovima i bazen. Terasa se mogla i zatvoriti pošto je imala staklene velike prozora ograđene oko nje. Društvo je sjedilo na terasu sa zatvorenim prozorima pošto je vani bilo nevrijeme. Puhao je jak vjetar i padala je kiša, te je pljuštalo.
„Nadam se da sutra neće padati.“ –rekao je Adam gledajući u vrijeme. „Ne bi volio igrati s kišom!“
„Da. Užasno bi bilo!“ –uzvratio je Ralph. „Protiv koga ono igramo?“
„Corsic republic!“ –odgovorio je Adam. „Nekada sam ja igrao za njih!“
„I? Jaki su?“ –Drake se okrenuo prema njemu.
„Recimo... Trebat će nam snage da ih pobjedimo!“ –nastavio je on.
„Ma pobjedit ćemo ih!“ –pogledao ga je Adam. „Jaki smo mi!“
„Naravno da jeste!“ –nasmiješila se April. „I mi ćemo vas bodriti!“
„Sigurna sam da ćete pobjediti. Možete vi to!“ –rekla je Virginia.
„Jedva čekam sutra!“ –zahihotala je Maura.
„Čovječe... Zar niste govorile da vam se neda previše slušati o ragbiju?“ –upitala je odjednom Joy.
Društvo ju je zbunjeno pogledalo, a ona je porumenila i pomalo ju je bilo strah, pa je samo pogledala s druge strane. Vladala je tišina, a ona ih je krajičkom oka gledala. Odjednom se cijelo društvo počelo smijati dok ih je ona uplašeno gledala.
„Morala si si vidjeti izraz lica!“ –smijao se Adam. „Bila si tako preplašena!“
„Pa kad ste me gledali na način da se preplašim!“ –uzvratila je Joy.
„Mogla si samo reći da zašutimo, ako te ragbi nije zanimao!“ –rekao je Drake.
„Budalo, znaš da me ragbi zanima, ali one su malo prije rekle kako morate samo pričati o tome, pa sam se začudila!“ –odmahnula je glavom. „Raul, gdje je wc?“
„Prvi kat, lijevo!“ –odgovorio je.
Joy se dignula sa stolice i izašla je s terase, te je kročila u dnevni boravak. Čula je smijehove. Predpostavila je da se cijelo društvo još smije njoj, pa se i ona nasmijala, odmahnula je glavom i nastavila je hodati. Kuća je bila prekrasno sređena. Joy se jako svidjela jer je bila moderna i šarena. Svaka prostorija bi bila druge boje, a njoj se to sviđalo pošto je voljela šareni svijet. Popela se stepenicama na prvi kat gledajući slike sa zidova. Vidjela je sretnu obitelj, nasmiješena lica... Bila je pomalo tužna. Vidjela je koliko je ona obitelj bila sretna, koliko je Raul uživao uz svoje roditelje, sestru i s njenim mužem, a njena obitelj su bili samo prijatelji. Spustila je tužno pogled i zakoračila je u mirišljavo plavo kupatilo. Kad je izašla iz njega čula je djetetov plač. Začudila se pošto nije čula od Raula da je i dijete u kući. Poslušala je glas i približila se vratima od kojih su dolazili oni zvukovi. Otvorila ih je i približila se krevetiću. Bebica, u rozoj tutici, je plakala ispod dekice. Joy se razniježila kad ju je vidjela. Obožavala je bebe, ali nikada nije vidjela nešto preslatko poput one. Nesigurno ju je dignula s kreveta, i nježno, pazeći na nju, ju je držala u ruke.
„Otkrila si ju?“ –začula je Raulov glas.
„Plakala je...“ –rekla je Joy nježno ljuljuškajući bebicu i tako ju smirivajući.
„Znam. Čuo sam ju preko baby monitora!“ –približio joj se i podragao je bebicu. „To ti je moja najdraža beba!“
„Tvoja je?“ –zbunjeno će Joy.
Srce joj je ubrzano kucalo, a on ju je pogledao. Bio je ozbiljan. Joy nije mogla vjerovati da je ono stvarno bila njegova beba. Odjednom se nasmiješio.
„Ne...“ –odmahnuo je glavom. „Nečakinja mi je! Moram ju čuvati jer je sestra išla s klincem kod doktora!“
„Uff... Već sam mislila da imaš dijete!“ –dodala je porumenjelo.
„Nisi normalna!“ –počeo se smijati. „Ne misliš li da sam premlad?“
„Mislim, ali... desi se...“ –promrmljala je rumenivši se.
„Ne brini se. Nije moja, vjeruj mi!“ –rekao joj je. „Sad se neće smiriti. Gladna je!“
„Kako znaš?“ –upitala ga je.
„Ne smrdi, znaći da joj ne treba promjeniti pelene. Plakala je jer je gladna!“ –odgovorio joj je.
„Mogu joj ja davati za jesti?“
„Možeš.“ –nasmiješio joj se.
Zajedno su se spustili niz stepenice. Joy je sjela s bebicom na trosjed u dnevni boravak, nježno ju je ljuljuškala i promatrala ju je. Bila je tako mala, tako slatka... Promatrala ju je svojim tamnim okicama, a onda bi se Joy još više razniježila. Bebica je podignula svoju ručicu, a Joy joj je pružila prst kako bi ju uhvatila.
„Dobro ti stoji beba, znaš?“ –dolazio je Raul. „Bit' ćeš dobra mama!“
„Misliš?“ –pogledala ga je.
„Siguran sam!“ –sjeo je kraj nje. „Drži!“
Pružio joj je bočicu s toplim mlijekom. Djevojka ju je uzela i stavila je dudicu u bebina usta. Promatrala ju je kako jede, a ona se nasmiješila i promatrala ju je nježnim pogledom. Raul ju je promatrao osmijehom. Bila mu je preslatka dok se ponašala poput majke prema djetetu.
„Ovdje ste!“ –dolazila je Virginia. „Mislili smo da... Ajoj, čije je ova ljepotica?!“
Virginia je sjela kraj prijateljice i promatrala je malenu također nježnim pogledom. Raul se nasmiješeno dignuo i otišao je k prijateljima. Kraj njena su prolazile Maura i April.
„Vidio si Virginiju i Joy?“ –upitala je Maura.
„Zabavljaju se s mojom nečakinjom!“ –odgovorio je osmijehom.
„To je ona bebica koju smo čule?“ –pogledala ga je April, a on je klimnuo glavom. „Joj, moram ju vidjeti!“
Povula je svoju prijateljicu sa sobom i nestala je iza zida, a on je odmahnuo glavom i otvorio je vrata terase.
„Gdje su otišle?“ –zbunjeno će Drake.
„Vidjeti moju nečakinju. Znate kakve su cure i bebe!“ –nasmiješio se Raul i sjeo je kraj njih.
„Joj... Već ih zamišljam!“ –uvratio je Ralph osmijehom.
„Kad smo već sami, mogli bismo pričati o taktikama za sutrašnju tekmu!“ –dodao je Adam.
Prijatelji su ga pogledali i klimnuli su glavom. U međuvremenu su se djevojke brinule o Raulovoj nečakinji, pričali su s njom, zezali su se, nasmijavali je... Bila im je tako simpatična. Imala je samo šest mjeseci i bila je slatka i malena.
„Joj, kako možeš biti tako sladak?“ –April je držala djevojčicu u naručju.
„Ne znam...“ –odmahnula je Virginia glavom. „Jedva čekam da i ja dobijem takvu bebicu! Puno ću se brinuti o njoj!“
„Pazi da ju ti ne dobiješ prebrzo!“ –rekla je Maura i nasmiješila se.
„Ludice, kako ću imati dijete sada kad nemam dečka?“ –nasmiješila se Virginia.
„Sve je moguće u našim godinama!“ –nacerila se Joy.
Oprostite - kratak je...:S:S
Novi i: ŽIVOT IDE DALJE
