Drhtaj duše - 41. poglavlje
Joy je silazila niz stepenice u kaputu i s torbicom pošto je trebala otići kod Raula. Bio je petak i cijelo društvo je trebalo ići vani, ali njih dvoje su odlučili ostati kod kuće jer Will i James moraju ići na večeru, pa je netko trebao čuvati Deu i Petera.
Pjevušeći je silazila niz stepenice i razmišljala o tome koliko je sretna zbog svega što ima i jer nema više tuge i lošim misli kod nje. Srce joj je ubrzano kucalo kad je razmišljala o Raulu, o njegovim poljupcima, nježnostima, lijepim riječima i zagrljajima. Obožavala ga je i više nije mogla smisliti niti jedan dan bez njega jer bi inače umirala od dosade, razmišljala za njim, pa je uvijek volila provoditi vrijeme s njim.
Približavala se ulaznim vratima kad je ugledala Theresu i tatu kako ih otvaraju i sretno ulaze.
„Bok!“ –pozdravila ih je.
„Gdje ideš?“ –upitao je tata.
„Kod Raula.“ –odgovorila je. „Gdje ste vi bili?“
„Tvoj tata me vodio u najboljem restoranu na večeru.“ –odgovorila je Theresa. „Bila je odlična hrana!“
„Super. Drago mi je zbog vas!“ –uzvratila je Joy.
„Hej, trebala bi jednom pozvati Raula ovdje. Trebao bi mu zahvaliti što me opametio!“ –nastavio je njen otac.
„U redu.“ –nasmiješila se. „Vidimo se!“
„Pazi šta radiš, jasno?“ –dodao je.
„Tata, u redu je. Znaš da si mi se više sviđao kad mi nisi toliko prigovarao?!“ –odmahnula je glavom i otvorila je vrata.
„Samo me ti slušaj, u redu?!“
„Da, tata!“ –poljubila ga je i izašla je iz kuće.
Njen otac je otvorio vrata i gledao je u djevojku koja je ulazila u Raulov automobil, a Theresa je osmijehom gledala u njega dok je on sumnjičavo promatrao auto koji se udaljavao. Žena ga je povukla i zatvorila je vrata.
Raul je parkirao auto ispred kuće, a djevojka je izašla iz njega i podignula je glavu prema nebu. Bilo je zvijezdano nebo s punim mjesecom, a bilo je užasno hladno dok su sniježne pahuljice padale na tlo.
„Idemo?“ –upitao ju je Raul.
„Idemo.“ –nasmiješila mu se.
Popeli su se kamenim stepenicama i, nakon što je Raul otvorio vrata, zakoračili su unutra.
„Bok, Joy.“ –pozdravila ju je Will silazeći niz stepenice. „Nadam se da ti nije problem što ćeš morati čuvati klince u petak navečer!“
„Ma nikad mi nije bio problem čuvati ih. Obožavam provoditi vrijeme uz njih!“ –nasmiješeno će ona.
„Drago mi je onda.“ –nastavila je Will.
„Ostavio sam vam novac na stolu, pa si naručite pizzu ako želite.“ –rekao je James izlazivši iz dnevnog boravka.
„Odlično!“ –nacerio se Raul.
„Vidimo se!“ –rekli su otvarajući vrata.
„Uživajte!“ –pozdravili su ih Raul i Joy.
Vrata su zalupila, a njih dvoje su ostali sami u hodniku kuće. Raul se nasmiješio djevojci, približio joj se i poljubio ju je, pa joj je stavio ruke oko bokova.
„Sami smo doma...“ –uputio joj je slatki osmijeh.
„Ne.“ –odmahnula je glavom nasmiješeno. „Peter i Dea su ovdje!“
„Njih dvoje su mali.“ –nastavio je. „Možemo...“
„Striko, hoćete se igrati sa mnom?!“ –iz dnevnog boravka je izašao Peter u pidžami i držao je autić u ruci.
„Da....“ –Raul je uzdahnuo, a Joy ga je pogledala i počela se smijati.
Dečko ju je krajičkom oka pogledao, nasmiješio se i podignuo je nečaka s poda, pa je išao u dnevni boravak zajedno s Joy. Sjeli su na pod, kraj trosjeda, dok je vatra gorjela u peći na drva i lagano je pucketala kućom.
Joy i Raul su se igrali s Peterom, smijali su se s njim i zabavljali se. maleni im je bio jako simpatičan i bilo im je stalo do njega, kao i do Dee. Joy je najviše bilo stalo do klinaca i obožavala se igrati s njim, pa joj nije bilo teško niti u onom trenutku iako je znala što Raul želi.
Primjetili su da Peter spava i bilo je jako kasno, pa je zaspao od umora. U jednom trenutku su začuli plakanje dijeteta preko baby monitora, pogledali su se i uzdahnuli su.
„Idi zagrijati mlijeko, a ja idem staviti Petera na spavanje, pa ću donijeti Deu ovdje.“ –rekao je Raul.
Dignuo se sa trosjeda, podignuo je Petera u naručje i laganim hodom je izlazio iz dnevnog boravka pokušavajući hodati što tiše kako nebi probudio nečaka. Joy je otišla u kuhinju, stavila je grijati mlijeko i izvadila je bočicu iz vetrine, pa je sjela za stolom i pogledala na sat. Bilo je već jedanaest sati i znala je da neće otići kod kuće pošto su se Raul i ona dogovorili da će spavati kod njega.
Raul je doveo Deu u dnevni boravak, pokušavajući je umiriti, laganim ljuljuškanjem jer je plakala pošto je bila jako gladna, a Joy je izašla iz kuhinje s bočicom punom mlijeka, pa je sjela na trosjed i dečko joj je stavio nečakinju u naručje. Djevojka je malenoj dala bočicu i nježno ju je promatrala. Koliko god puta joj je davala za jesti, dragala ju je i držala u naručju, obožavala je to činiti i nije se mogla odvojiti od nje pošto je obožavala djecu.
„Znaš...“ –rekao je Raul. „Ako budeš bila tako nježna prema svojoj djeci, bit' će razmaženi!“
„Imat ću tebe da me spriječiš u tome!“ –nasmiješila mu se, a onda je porumenila i skolinila je pogled.
„Lijepo je čuti da me želiš dugo u svome životu.“ –obgrlio ju je rukom i poljubio ju u obraz.
„Nisam... Nisam htjela da te... da te zbunim!“ –odmahnula je glavom i pogledala ga tužno.
„Smiri se. Nisi ništa krivo rekla!“
„Sigurno te nije to... zbunilo?“
„Ma nije, ludačo! Drago mi je što si to rekle. Želim i ja tebe još dugo kraj sebe i nadam se da ćeš ostati što duže budeš mogla!“
Djevojka se sretno nasmiješila i nagnula se na njega, pa su oboje gledali u Deu. Joy je bila sretna što ga je imala kraj sebe i nije ga željela izgubiti, pa se i ona nadala, poput njega, da će ostati uz nju što više bude mogao jer bi bila izgubljena, tužna i slomljena bez njegove blizine. Podignula je pogled i poljubila ga je. Obožavala je osjećati one nježne usne koje je svako toliko grickala koliko su je privlačile.
Joy je nježno stavila Deu u krevetić, pokrila ju je i podragala joj lice. Promatrala ju je neko vrijeme i bila joj je neodoljiva toliko da je zamišljala sebe kao majku. Iako je bila mlada, htjela je imati djecu i uživati s njima. Paziti ih, igrati se s njima i pričati im priče za laku noć. Okrenula se prema Peteru i bio je otrkiven, ali nježno je spavao držajući medvjedića u ruci. Djevojka se nasmiješila i otišla je kraj njegovog kreveta, pa ga je pokrila i poljubila u obraz. Primjetila je Raula kraj vratiju, nagnutog na štok vratiju i kako ju osmijehom promatra.
„Nisi dolazila, pa sam pogledao gdje si toliko.“ –rekao je.
„Ne mogu se odvojiti od njih.“ –nasmiješila se.
„Moraš jer ja želim sada biti malo s tobom. Cijeli dan si bila njihova!“ –pružio joj je ruku, a ona ju je uhvatila.
Zajedno su izašli iz sobe, a Raul je lagano zatvorio vrata sobe kako nebi probudio djecu, pa su se uputili u njegovu sobu. Sjeli su na mekani i ugodan krevet, ali pošto je bilo prehladno, legli su ispod debelog jorgana.
„Tata je rekao da jednom dođeš kod mene.“ –uzvratila je Joy.
„Kako to?“ –pogledao je u nju dečko.
„Rekao je da ti želi zahvaliti što si ga opametio.“
„Nema mi zbog čega zahvaljivati. Učinio sam to jer sam trebao!“
„Čula sam što si mu rekao.“
„Rekao ti je?“ –nastavio je.
„Ne.“ –odmahnula je glavom. „Čula sam kad si mu to rekao u sobi dok sam ja bila u komi. Kažu da ljudi u komi sve čuju!“
„Aha. Nikad mi to nisi rekla!“ –začuđeno će.
„Zaboravila sam.“ –nasmiješila se. „Drago mi je što si mu to rekao. Zbog tvojih riječi sam skupila hrabrost da ti priznam što osjećam prema tebi jer sam mislila da više ne želiš čuti o meni, ali... Rekao si da ti je stvarno stalo do mene!“
„Naravno da mi je stalo!“ –zagrlio ju je snažno. „Uvijek će mi biti jer nisam prestajao misliti na tebe otkad sam te prvi put vidio!“
„Volim te!“ –nasmiješila mu se i poljubila ga.
„I ja tebe!“ –prozborio je.
Poljubio ju je nježno, nakon čega ju je počeo ljubiti po vrati, ruke su mu polako ulazile ispod majice i nježno su je mazile po trbuhu. Začuli su otvaranje vratiju i zbunjeno su podignuli pogled, pa su primjetili Petera na vratima.
„Peter?“ –zbunjeno će oboje.
„Sanjao sam nešto ružno...“ –gledao ih je uplakano.
„Dođi!“ –rekla je Joy dizajući se s kreveta.
Raul je pogledao u nju i duboko je uzdahnuo, nakon čega se bacio na jastuk i gledao u plafon dok je Joy pričala s Peterom, pokušavala ga je smiriti i uvjeriti da nema zločestog i velikog čudovišta ispod kreveta. Nježno ga je ljuljuškala i smirivala ga, a Raul je gledao u nju i razmišljao je koliko je prekrasna, nježna, dobra i koliko je sretan uz nju. Volio ju je previše da dopusti da otiđi iz njegovog života.
Kako je Peter zaspao u Joynom naručju, Raul se dignuo sa kreveta, uzeo ga je i polako odveo iz sobe. Otvorio je vrata dječje sobe, u kojoj je i Dea spavala, pa je nečaka stavio na krevet, pokrio ga je i otišao provjeriti kako je nečakinja. Spavala je i bila je poput malenog anđelčića. Nježno ju je podragao po licu, poljubio ju je u obraz i tiho je izašao iz sobe, pa je otvorio vrata sobe, ali nije vidio nigdje Joy.
„Joy?“ –zbunjeno će on.
Vrata su se zatvorila iza njega, pa se naglo okrenuo pošto se uplašio od udarca. Ugledao je Joy, koja je imala osmijeh na licu, a u ruci je držala majicu. Na sebi je imala grudnjak i hlače i polako je vrtila majicu po zraku. Raul ju je pogledao od glave do pete i nasmiješeno je podignuo pogled prema njoj. Djevojka mu se polako približila, bacila je majicu iza sebe i skočila je na njega, obrglivši ga rukama oko vrata, a noge mu je stavila oko kukova, a on ju je uhvatio za leđa kako nebi pala. Djevojka mu je namignula i poljubila ga je, a on je slučajno pao na krevet.
Sniježilo je kao i svaki dan, a praznici su odavno bili počeli. Kazalište Amari grada se punilo osobama raznih doba, a među njima su bili Raul, Drake, Adam, Ralph, Maura, Virginia i April. Sjeli su u publici, na stolicama, gdje i ostali, pa su pogledali oko sebe. Bilo je dosta ljudi pošto se pripremala predstava s plesačima, a njih sedmero su došli gledati Joy koja se mjesecima pripremala za onaj dan. Raul je podignuo pogled i primjetio je veliki kristalni i luskuzni luster na stropu koji je izgledao jako skupo. Nalazili su se u velikom kazalištu u kojem je moglo stati puno ljudi i bilo ih je čak i previše.
Raul se smijao sa prijateljima i pričao je s njima. Svi su bili uzbuđeni što će gledati Joy jer su znali koliko se trudila za onaj dan i koliko joj je ples značio u životu. Raul se slučajno okrenuo i primjetio je Theresu i Joyna oca kako hoda kraj njegovog reda stolica. Pogledi su im se susreli, a njen otac mu se nasmiješio i pozdravio ga, pa se i njen dečko nasmijehnuo i mahnuo mu je nakon čega se nastavio zabavljati s prijateljima.
Svijetla su se odjednom ugasila i pogledi su se okrenuli prema pozornici gdje se crvena zavijesa počela otvarati, a u sredini je stajala djevojka – Joy, osvijetljena. Lagana glazba je počela svirati, a ona je započela s plesom. Nježno je skakutala po pozornici i vrtila se. Izgledala je lagana poput perca, a ona se osjećala slobodno i nije ju bilo briga što je kazalište bilo puno i svi pogledi su bili upereni prema njoj jer se ponašala kao da su tamo samo osobe do kojoj joj je bilo stalo. Znala je da su tamo njeni prijatelji, obitelj i Raula, pa jepokušavala biti što bolja kako bi im dokazala koliko je napredovala i koliko je dobro naučila plesati.
Odjednom se lagana glazba zaustavila i počela je dinamičnija i jača melodija kod koje je puno plesača izašlo vani, a Joy je skinula nježnu haljinu koju je imala na sebi, a ispod nje je imala kratke hlačice i top. Joy je plesala s dečkom pošto ih je bilo nekoliko, a koreografija je bila takva da su njih dvoje morali biti u blizini i zajedno plesati. Ljudi su vrištali i pljeskali im dok je Raul promatrao pomalo ljubomorno u njih, ali znao je da je sve to dio koreografije, pa se samo nasmiješio i nastavio je pratiti ples.
Nakon plesanja, cijelo društvo je stajalo ispred kazališta i pričali su o tome koliko je bila odlična predstava i koliko je Joy dokazala da joj ples ide odlično. Primjetili su kako Joy sretno trči prema njima.
„Idem u plesnu akademiju!“ –proderala se.
„Molim?!“ –viknuli su nasmiješeno ostali.
„Bili su skauti i... rekli su mi da sam odlična i da imam direktan upis!“ –skakala je od sreće.
„To je odlično, mala!“ –Raul ju je poljubio. „Bila si fenomenalna!“
Djevojka se sretno nasmiješila, a on ju je zagrlio i podignuo ju je sa poda poljubivši ju ponovno. Znala je da ima sve što želi, da joj se san ostvarije i da je sve napokon kako je oduvijek htjela da bude. Bila je sretna i svima je mogla pokazati svoju sreću, a i svi su vidjeli koliko zaći ljepotom, dobrodom i neizmjernom srećom.
U plesnom studiju se održavala plesna predstava u kojima su sudjelovala djeca od treće do pete godine. Roditelji i obitelj djevojčica, promatrali su svoje malene klince kako plešu u rozim haljinicama. Smiješkali su se pošto su sve bile neodoljivo slatke i simpatične.
Nakon završetka predstave, ljudi su pljeskali i ugledali ženu kako izlazi pred njima. Bila je prekrasna, vitka i imala je dugu plavu kosu.
„Želim zahvaliti svima na vašem dolasku jer su se djevojčice trudile i pokazale što su naučile.“ –rekla je. „Molim još jedan aplauz!“
Publika je zapljeskala, a onda su djevojčice potrčale svaka svojoj obitelji. Malena curica valovite plave kose i plavih očiju približavala se ženi koja je izašla pred publiku.
„Mama, kakva sam bila?“ –upitala je.
„Odlična, Annie!“ –nasmiješeno ju je podignula sa poda.
„Joy!“ –začula je dernjavu.
Prema njoj su odlazili Will, James, Peter i Dea s malenim dječačićem tamne kosice i tamnih očiju koji je potrčao u zagrljaj Joy.
„Sam, bio si dobar?“ –upitala ga je Joy.
„Jesam, mama.“ –klimnuo je glavom.
„Bio je?“ –podignula je pogled prema Will.
„Naravno. Nikad ne pravi probleme!“ –nasmiješila se.
„Annie, bila si odlična!“ –nasmiješio se James.
„Hvala.“ –sramežljivo je maknula glavu.
„Hoćemo li ići?“ –upitao je Peter. „Uskoro počinje utakmica!“
„Idemo, idemo! Želim vidjeti strica.“ –nasmiješila se Dea.
Joy se nasmiješila, uhvatila je Sama i Annie za ruke, te je izašla s obitelji iz plesnog studija. Veselo su otišli prema automobilima, pa je Joy stavila Annie i Sama u auto, dobro ih je zavezala pošto su bili jako nemirni četverogodišnji dvojajčani blizanci i zatvorila je vrata.
„Lopezice?“ –začula je muški glas.
Joy se okrenula i podignula je pogled prema visokom, mišičavom muškarcu tamne kose.
„Kent?“ –zbunjeno će Joy.
„Prepoznala si me, ha?“ –nasmiješeno će on.
„Čovječe!“ –sretno ga je zagrlila. „Nisam te vidjela dvanaest godina!“
„Tako je. Otkad smo maturirali se nismo vidjeli.“ –rekao je. „Kako si?“
„Odlično. Ti? Kako Grace i tvoja veza?“
„Ma... Grace i ja smo stara priča. Ja sam postao poznati glumac, a ona manekenka... Nismo si pasali!“
„Žao mi je.“
„Ma nema problema. Prekinuli smo prije pet godina, pa nije da me to više pogađa! Kako su ostali?“
„Upravo idem gledati ragbijašku tekmu. Odlično su!“
„A Raul? Čula si se s njim ikada?“
„Jesam.“ –klimnula je glavom nasmiješeno. „Slučajno mi je muž!“
„Oh, oprosti!“ –počeo se smijati. „Nisam znao, iskreno. Znaći, ovo su vaša djeca?“
„Da. Ti? Nemaš djecu?“
„Ne... Zaručnica i ja planiramo tek nakon vjenčanja!“
„Odlično onda.“
„Neću te više zadržavati. Drago mi je što smo se vidjeli i pozdravi sve!“
„Hoću. I meni je drago! Uživaj!“ –nasmiješeno ga je pozdravila i ušla je u auto.
Pogledala je u djecu koja su se igrala na stražnjem sjedalu i nasmiješila se. Otkad je saznala da će ih roditi je bila oduševljena i jedva je čekala da izađu na svijet. Mogla je postati prima ballerina na svijetu pošto je bila najbolja plesačica na plesnoj akademiji, ali ona je odlučila roditi djecu mužu kojeg je obožavala i voljela sve ove godine, od prvog trenutka kad ga je ugledala. Obožavala je svoj život, svoj novi posao – učiniti djevojčice plesati, svoje društvo koje se nije raspalo sve ove godine i Theresu i oca.
Parkirala je auto ispred velikog stadijona i izašla je iz njega, držajući Sama i Annie za ruke i odlazeći prema obitelji koji su već neko vrijeme pričali s njenim prijateljicama. Kraj April je stajao dječak tamne kose i tamnih očiju. Bio je to Jerry, Adamov i njen sin, koji se u onom trenutku igrao s Peterom i Deom. S njima su bile Virginia i Maura, također.
„Hej!“ –pozdravila ih je Joy i poljubila ih u obraz.
„Koliko ti treba?“ –upitala je April.
„Nisi valjda opet vozila negdje izvan grada?“ –nastavila je Maura.
„Nisam.“ –odgovorila je. „Srela sam Kenta, pa sam se zadržala s njim.“
„Kenta? Čovječeeee... vidjela bih ga samo na teleziviji!“ –uzvratila je Maura. „Kako je on?“
„Odlično.“ –rekla je.
„Idemo? Utakmica bi uskoro trebala početi!“ –pogledao ih je James.
Djevojke su klimnule glavom, povukle su djecu sa sobom i ušli su u ogromni stadijon. Prolazili su bijelim i dugačkim hodnicima u kojima se čulo urlikanje i navijanje, a sunce je malo osvijetkljavalo ulaz na tribine. Izašli su iz hodnika i tople zrake proljetnog sunca su udarale u njih. Joy je stavila naočale na oči i pogledala je na teren u ragbijaše koji su vježbali za utakmicu. Nasmiješila se kad je ugledala Raula, pa je sjela kraj društva i podignula je Sama i Annie na noge kako bi mogli gledati njihovog oca.
Nakon srednje škole, Adama, Raula, Drakea i Ralpha su pronašli skauti koji su ih odlučili primiti za najbolji „Patan“ ragbijaški klub u Amari gradu.
Nakon utakmice, koju je „Patan“ pobjedio protiv druge momčadi, žensku društvo i James, s djecom, čekali su svoje muževe ispred stadijona.
„Tata...“ –Annie se istrgnula iz Joyne ruke i potrčala je prema tati.
Raul se sagnuo, zagrlio ju je i podignuo ju s poda, te je laganim hodom otišao k ženi i sinu.
„Bok, ljubavi.“ –poljubio ju je. „Kakva je bila moja balerina danas?“
„Odlična je bila.“ –nasmiješeno će Joy.
„Ima od koga učiti.“ –rekao joj je.
„I ja ću biti jednom slavan i jak poput tebe, tata.“ –uzvratio je Sam.
„Naravno da hoćeš, ali ima još vremena, pa uživaj.“ –Raul ga je podignuo s poda i pogledao je u Joy. „Volim te, malena!“
„Volim i ja tebe!“ –poljubila ga je, pa je nježno podragala svoju djecu.
Bila je sretna što ih je imala, što je imala koga voljeti, grliti i maziti baš kao što je oduvijek i htjela. Bila je sretna što više nije imala problema u životu, što je odlučila gledati Theresu kao majku jer se njena pomajka doista promjenila otkad ju je slučajno gurnula niz stepenice. Obožavala je ponekad sjediti kod njih, pričati s ocem do kasne sate i slušati priču o njenoj pravoj majci i tako ju upoznavati dok je Raul sjedio kod kuće i brinuo se za njihovu djecu. Obožavala je odlaziti vani s prijateljicama, bez muškog društva, kao što su nekada to znale raditi, pa bi se zabavljale i uživale kao u tinejdžerskim danima.
Najviše od svega je obožavala imati Raula kraj sebe i to što je odlučila skupiti hrabrost, priznati mu što je osjećala prema njemu nakon kome i na njegovu blizinu je imala osjećaj kako joj duša drhti od uzbuđenja.
Voljela ga je, obožavala ga je i nije mogla prestajati misliti na njega čak i kad je bio samo nekoliko centimetara od udaljenosti od nje.
Nasmiješila mu se, utisnula mu je još jedan poljubac u usta i uzela je Sama u jednu ruku, a Raul ju je obgrlio slobodnom rukom i snažno ju je zagrlio, pa su pogledali u društvo i sretno su ušli u automobilu, te su otišli proslaviti u restoranu Aprilinih roditelja. Raul i Joy su bili sretni što su bili zajedno i što su imali odlične prijatelje, ali najviše od svega su bili sretni što su imali jedno drugoga i što im je duša drhtala kad bi bili jedno blizu drugoga. Voljeli su se previše i zauvijek će se voljeti, te će se prisjećivati i uživati u sjećanju na krstarenje koje ih je spojilo.
THE END=)
Ovo je poglavlje malo... predugo... hehe, al nadam se da vam se svidjao.....=)
Sad me mozete naci na: PAKLENOM ZIVOTU ili JENNINIM KRONIKAMA
Nadam se da vam se knjiga svidjala.=)
Volim vas=)
Napisano 23.06.'09. - Mozete me naci ovdje: Sve zbog jednog ljeta ili na Jenninim kronikama
