Drhtaj duše - 29. poglavlje
„Ne, ne, ne...“ –djevojka je odmahnula glavom.
Dignula se sa Raula, a Kent se udaljavao. Odmahnula je glavom i potrčala je k njemu dok se Raul dizao s poda i gledao je za njom. Spustio je pogled jer mu je bilo pomalo žao što je otišla za dečkom i što ih je on morao prekinuti u onom čudnom trenutku. Prijatelji su se trkom približavali njemu, a on je i dalje gledao za Joy koja je trčala za Kentom.
„Posvađat će se.“ –rekao je Adam.
„Misliš?“ –Drake se okrenuo prema njemu.
„Ne znam da li bi tebi bilo svejedno da vidiš curu kako leži na drugom dečku!“ –uzvrati Ralph.
„Nismo ništa krivo radili!“ –nastavio je Raul.
„Da, ali Kent to ne zna!“ –dodao je Adam.
Raul je odmahnuo glavom i uzdahnuo je, nakon čega je podignuo loptu s poda i rekao prijateljima da je vrijeme za trening. Društvo je slegnulo ramenima i okrenulo se prema njemu dok je Kent ubrzavao korak. Odlazio je prema svom automobilu, na školsko parkiralište, a Joy je trčala za njim.
„Kent, čekaj!“ –vikala je, ali nije se zaustavljao.
Izgledao je ljuto i povrijeđeno, a pošto je čuo korake iza sebe pokušavao je što više ubrzati kako ga nebi stigla.
„Molim te, stani!“ –Joy je stala pred njim.
„Daj mi jedan dobar razlog da to učinim!“ –prošao je kraj nje i nastavio je dalje.
„Nije ono što misliš!“ –proderala se.
„Šta drugo da mislim?!“ –okrenuo se i približio se bjesno. „Zbog Raula se posvađamo, a slijedeći dan ležiš na njemu! Reci mi šta da mislim!“
„Igrali smo se!“ –uzvratila je.
„Igrali ste se?! Molim te, reci mi kakva je to igra da trebaš ležati na njemu?!“
„Kent... Igrali smo ragbi, slučajno sam se sudarila u njega i pali smo na pod, a to je sve!“
„Waw... Ne vjerujem ti!“ –odmahnuo je glavom i nastavio je hodati.
„K vragu, Kent!“ –vikala je. „Stalo mi je do tebe, oke?!“
„Na predivan način mi to pokazuješ!“
„Ok...“ –pogledala je u pod. „Možda nisam savršena, ne pokazujem previše svoje osjećaje, ali... Ne zaslužujem takvo ponašanje jer si vidio nešto krivo! Ništa krivo nisam radila s njim jer smo samo prijatelji i valjda nisam tako glupa da bi bila s tobom ako mi se on sviđa!“
Uzdahnula je i polako krenula prema svom automobilu. Nije ga htjela pogledati jer je bila razičarana što joj nije vjerovao i jer je bila tužna pošto je htjela da on zna kako je njoj stalo do njega iako ne pokazuje kako treba svoje osjećaje. Zaustavila ju je ruka, a prvo je pogledala u nju, pa u Kenta.
„Oprosti zbog mog ponašanja...“ –pogledao je s druge strane. „Nisam te htio uvrijediti, ali... zasmetalo mi je to.“
„Vjerujem iako mi trebaš vjerovati, Kent!“ –uzvratila je.
„Vjerujem tebi, ali ne njemu!“
„Zašto?“
„Znam da osjeća nešto prema tebi!“
„Budalo, ima curu, ako još nisi shvatio!“
„Očito Grace ne razumije kakav je on!“
„A kakav je?“
„Joy, vidim kako te gleda i shvaćam da mu nije svejedno što smo ti i ja skupa! Čudno se ponaša svaki put kad sam ti u blizini, a kad nisam kraj tebe onda ti se približava na čudan način!“
„Krivo shvaćaš neke stvari, Kent!“
„Muško sam. Valjda znam neke stvari i... strah me!“
„Čega?“
„Da bi mogla prekinuti sa mnom zbog njega!“
„Jesi li ti normalan?!“ –nasmiješila se. „Ne možeš pomisliti takve stvari!“
„Kako neću kad vidim kako ga i ti promatraš?“ –odmahnuo je glavom i pogledao je u pod.
„Prestani biti ljubomoran, u redu?“ –okrenula mu je glavu prema sebi. „Raul i ja smo samo dobri prijatelji i ničega nema među nama osim toga, pa se skuliraj, smiri i pokušaj shvatiti da sam s tobom, a ne s njim, u redu?!“
„Dobro...“
„Obečaj mi da se nećeš više zamaravati time!“
„Pokušat ću...“
„Pokušaj zbog mene. Ne želim se više svađati, a pogotovo ne zbog njega!“ –nasmiješila mu se i nježno ga poljubila u obraz.
„Niti ja se više ne želim svađati s tobom!“ –stavio joj je ruke oko struka. „Užasno sam se osjećao kad si jučer otišla!“
„Oprosti mi, molim te!“ –odmahnula je glavom. „Bila sam glupa!“
Kent joj se nasmiješio, snažno ju je zagrlio i poljubio ju je, a ona je pomalo zadrhtala od ono poljupca i leptirići su joj se stvarali u trbuhu. Gledala ga je u njegove duboke oči koje su je nježno promatrale. Joy se čudila osjećaju koji joj je prolazio kroz tijelo dok ju je Kent ljubio, grlio i nježno ju gledao. Prije je imala takve osjećaje samo kad se Raul nalazio kraj nje, a u onom trenutku je otkrila da prema Kentu gaji puno veće osjećaje nego što je mislila.
Raul je izlazio iz škole s društvom s kojima se smijao i pričao, a zašutio je i uozbiljio se kad je vidio Kenta kako grli Joy. Dok su njegovi prijatelji pričali o tome kako im je drago što su se pomirili, on je samo šutio prolazivši kraj para. Kentov i njegov pogled su se susreli, a nisu bili nimalo ugodni. Joy je bila zabrinuta. Primjetila je Raulov nježni pogled upučen njoj, pa je odmaknula glavu jer ga nije htjela gledati. Znala je da joj je stalo do oboje, ali htjela je fokusirati na osjećaje prema Kentu. Raul je spustio glavu i tužno i zamišljeno je otključavao vrata automobila.
Prošlo je nekoliko dana od incidenta s Raulom, a Joy se pomalo udaljila od cijelog društva. Svoje vrijeme je prolazila najviše s Kentom i bila je jako sretna zbog toga pošto joj se sviđao i bio joj je jako simpatičan.
U subotu ujutro, na tmurno i pomalo kišno vrijeme, Joy i Kent su šetali gradom. Djevojka ga je uspjela nagovoriti da prošetaju po trgovinama kako bi ona pogledala odjeću ili obuću koja joj se sviđala, a njemu šoping nije previše smetao pošto mu je Joy bila previše draga i volio je provoditi vrijeme s njom iako se radilo i o ženskoj kupovini.
„Hvala ti puno što si išao sa mnom.“ –Joy je izlazila iz trgovine.
„Ma nema na čemu, draga!“ –namignuo joj je i uhvatio ju je za ruku.
„Predpostavljam da ti nije bilo svejedno.“
„Tko je to rekao?“
„Dečki inače ne vole šoping, a posebno ne s curama!“
„Ja sam iznimka!“
„Dobro... Sigurno ti nije smetalo?“
„Ma sigurno, Joy! Prestani napadati!“ –poljubio ju je u obraz.
Nasmiješila mu se i sretno ga je obgrlila oko ruke jer se u onom trenutku osjećala kao da je najsretnija i najveselija osoba na Svijetu. Kent ju je krajičkom oka pogledao i nasmiješio se, a onda su nastavili šetati po pomalo pustom gradu. Skoro nitko nije izlazio vani jer je bilo hladno i dosta je puhalo, a nevrijeme kao da je trebalo doći svakog trena.
Njihovu ugodnu šetnjicu i pričanje su prekinule osobe koje je Joy vidjela iz daljine. Raul i Grace su, također, šetali gradom, ali s njima su bili Peter i Dea u kolicima koju je Grace gurala. Joy je zastala, a Kent se pomalo zbunjeno okrenuo prema njoj. Nije joj bilo svejedno što ih je vidjela zajedno i da vode Petera i Deu s njima, a to ju je previše pogađalo jer se prisjetila koliko je bila sretna kad je prvi put izašla s Raulom i njegovim nečacima.
„Peter!“ –proderao se Raul.
Joy je primjetila kako se Peter istrgao iz ruke svoga strica i kako je trčao prema njoj, pa se nasmiješeno sagnula i dočekala ga je raširenih ruku. Kent se nasmiješio kad je ugledao Joy kako sretno grli malenog Petera.
„Znaš da se nesmiješ udaljavati od strica, jelda?“ –upitala ga je nasmiješeno.
„Da, ali ti si mi draža od nje...“ –promrmljao je Peter.
„Nemoj biti bezobrazan prema njoj.“ –uzvratila je.
„Peter, k vragu, nesmiješ bježati od mene!“ –Raul ga je podignuo sa poda. „Jasno?“
„Smiri se. Samo je dijete!“ –dodala je Joy.
„Nisi li mu ti malo prije isto rekla?“ –pogledao ju je Kent.
„Jesam, ali nježnijim glasom!“ –namignula je.
„Previše mu nedostaješ, pa je bio presretan kad te vidio!“ –Raul je nasmiješeno spustio nečaka na pod i uhvatio ga je za ruku.
„I ti meni nedostaješ, maleni!“ –podragala ga je po debeljuškastom licu.
„Kako to da i vi šetate?“ –upitala je Grace.
„Ugodno je vrijeme, a i Joy je trebala šopongirati!“ –odgovorio je Kent.
Joy i Raul su gledali u njih i malo su se udaljili, ali nisu skidali pogled s Kenta i Grace. Primjetili su kako se smiješe jedan drugome, pričaju i koliko su zapravo dobro raspoloženi kad se vide.
„Kako si?“ –upitao je iznenada.
„Dobro, ti?“ –krajičkom oka je pogledala u Raula.
„Ok... Spremam se za ponedjeljak za utakmicu!“ –odgovorio je. „Više nisi dobra s nama...“
„Samo...“ –odmahnula je glavom. „Nemam vremena za sve!“
„Nije dobro što si se udaljila od nas, Joy...“
„Žao mi je... Samo... pokušavam biti dobra cura! Kentu nije bilo svejedno što kad je vidio da ležim na tebi!“
„Vjerujem, ali... Želim da bude sve kao prije, Joy!“
„Neće biti ništa kao prije, Raul.“
Izraz lica s kojim je pogledala u njega ga je iznenadio. Bio je nježan i tužan istovremeno, a kristalno plave oči su izgledale kao da bi mogle ispustiti suzu kao sivo nebo kapi kiše. Joy je osjetila kako ju netko povlači za ruku, pa je odmaknula pogled s Raula i pogledala je u pod. Peter je gledao u nju.
„Ideš sa mnom gledati životinje...?“ –upitao ju je.
„Možemo?“ –nasmiješeno je pogledala u Raula.
Imao je osmijeh na licu i klimnuo je glavom, a Joy je uhvatila Petera za ruku, otvorila je vrata životinjske trgovine, ispred koje su se i nalazili, te je zakoračila unutra. Raul se okrenuo kako bi vidio što Grace radi, a ona se smijala s Kentom i nije ni primječivala da ju promatra. Odmahnuo je glavom i pogledao je u trgovinu. Joy je nasmiješeno pokazivala Peteru životinje, a njegov nečak je očarano gledao u nju. Raul se nasmiješio. Bilo mu je stalo...
