Drhtaj duše - 27. poglavlje
Joy je bila kod kuće. Sjedila je kraj prozora, slušala laganu glazbu i pratila kapi kiše kako su polako pucketale na prozoru, kraj njenog lica.
Iako je sve bilo u redu u njenom životu, nije bila zadovoljna. Oči su joj bile tužne i zamišljenje.
Tjedan dana je prošlo otkad je upoznala Grace i saznala da je zapravo ona Raulova djevojka. Nije previše pričala s njom jer ju nije podnosila. Smetalo ju je previše, njeno druženje s Raulom, držanje za ruku s njim, ljubakanje na školskim odmorima...
Zbog svih tih razloga je poželjela ozbiljno popričati s njom i objasniti joj da se ne može tako ponašati i da joj smeta, ali znala je da ne smije ništa reći pošto je i ona imala dečka.
Razmišljala je o svojoj vezi s Kentom. Osjećala je da je njemu doista bilo stalo do nje. Osjećala je i ona nešto prema njemu. Sviđaju joj se, ali nije bilo sigurna da mu može pružiti dovoljno pažnje da ona veza potraje.
Duboko je uzdahnula. Pitala se što treba učiniti: da li da nasravi vezu s Kentom ili da prekine s njim.
Dok su svi bili u društvo, slagali su se, ali Raul i on nisu progovorili niti jednu riječ otkad su se počeli družiti zajedno. Nisu se previše slagali niti njih dvoje i svaki put bi se pogledali čudno kad bi im slučajno pao pogled jedno na drugoga.
Kent i Grace, zapravo, su se dobro počeli slagati. Pričali bi i smijali se, a imali su i dosta toga zajedničkog, a Joy je to smetalo jer nikako nije podnosila djevojku i niti se nije trudila prihvatiti ju u društvo.
Zazvonio je mobitel. Vibrirao joj je kraj noge. Skinula je slusalice, podignula je mobitel i javila se.
„Reci, April!“ –uzvratila je.
„Hej, mala!“ –javila se April. „Maura, Virginia i ja smo u Asu. Dolaziš i ti?“
„Može!“ –rekla je. „Dolazim za najviše pola sata!“
„Odlično! Vidimo se uskoro, onda!“ –April je spustila slušalicu.
Joy se dignula s poda i otišla je otvoriti ormar kako bi pogledala što može obući. Vrijeme nije bilo odlično i bilo je hladno, oa se odlučila na dugu rozu dolčevitu, tajice i čizme. Kosu je stavila u rep, malo se našminikala i pogledala se u ogledalo.
„Ok...“ –uzdahnula je. „Zašto mi se to sviđalo prije nekoliko tjedana, a sada se osjećam užasno?“
spustila je pogled, ugasila je svijetlo u sobi i laganim hodom se spuštala niz stepenice.
„Opet odlaziš?“ –prekinula ju je Theresa.
„Rađe bi da sam kod kuće i napadam te?“ –Joy ju je krajičkom oka pogledala.
„Znaš da nesmiješ!“ –nasmiješila se Theresa. „Nemoj da te podsjećam šta se dogodilo zadnji put između oca i tebe!“
„Ne trebaš!“ –odmahnula je glavom. „Slušaj... Više me ne znimate! Možemo se ponašati kao da smo sami, oke?“
„Hmm...“ –Theresa se, ponovno, lagano nasmiješila. „Ja sam se oduvijek ponašala kao da sam sama!“
Joy ju je neko vrijeme gledala. Odmahnula je glavom i nastavila je dalje. Theresa ju više nije ljutila niti živcirala kao i prije. Rekla je sama sebi da će se prestati živcirati na scene njenog oca i nove žene i u tome je uspjevala. Nasmiješila se kad je otvorila ulazna vrata. Bila je zadovoljna sama sobom jer je ipak shvaćala kako radi nešto dobro u životu.
Otvorivši vrata restorana ugledala je svoje nasmiješene prijateljice. Bile su uvijek na isto mjesto: kraj prozora i na prvom stolu.“
„Evo me!“ –nasmiješeno im je prilazila.
„Napokon!“ –pogledala ju je Virginia. „Žao mi je, ali zakasnila si. Došla si deset minuta nakon što si rekla da ćeš doći!“
„Oprostite!“ –sjela je. „Imala sam prepreku!“
„Theresa?“ –upitala je April.
„Da, ali nisam se previše svađala s njom!“ –dodala je Joy.
„Ok...“ –zbunjeno ju je pogledala Maura. „Što se to s tobom dešava u zadnje vrijeme?“
„Ma napokon se počinjem hladiti!“ –nasmiješila se. „Ne obazirem se na njih više!“
„Tako treba!“ –uzviknule su djevojke.
„Kako ide trudnoća, April?“ –upitala je Joy.
„Dobro! Tek slijedeći mjesec moram kod doktora!“ –odgovorila je April.
„Adam je bio jučer s tobom?“ –pogledala ju je Maura.
„Naravno. Nisam ga ni trebala nagovarati!“ –uzvratila je.
„Odlično!“ –rekla je Virginia. „Znaći, naviknuo se na dijete?“
„Da...“ –klimnula je glavom. „Pokušava biti što bolji prema meni!“
„Mora!“ –nastavila je Joy. „Čitala sam jednom da trudnice imaju velike promjene raspoloženja, pa ne vjerujem da se želi loše ponašati!“
„Ma kako to da si ti čitala o trudnicama?“ –pogledala ju je Virginia. „Kent i ti ste počeli razmišljat već o bebi?“
„Ma budalo!“ –viknula je Joy.
„Uf... Nismo imale priliku prije popričati, ali...“ –promrmljala je. „Nadam se da ti neće biti neugodno...“
„Joy... Nama je tako čudno što si ti s njim!“ –rekla je April. „Nije on loš dečko, ali... nije tvoj tip. Nikad nisi gledala takve dečke!“
„Pa... Nikad ne reci nikad!“ –nasravila je Joy.
„Sviđa ti se“ –upitala ju je Maura.
„D-Da...“ –odgovorila je nesigurno.
„E, pa onda... super!“ –nasmiješila se Virginia. „Napokon si se opametila! Hvala Ti, Bože, hvala!“
Maura, April i Virginia su se počele veselo smijati. Joy je bilo jako neugodno i zbunjeno je gledala oko sebe. Primjetila je zbunjujuće poglede gostiju restorana upućene njima. Očito su svi čuli njihove smijehove jer su inaće bile glasne. Joy je pogledala u svoje prijateljice i nasmiješila se. nagnula se na ruku i pogledala je kroz prozor. Slušala je svoje prijateljice kako veselo pričaju o njoj i njenom novom dečku. Izgledale su jako sretne zbog toga, a i ona je bila zadovoljna što su April, Maura i Virginia sretne zbog nje i što m se sviđa da je ona u vezi s Kentom.
Ono jutro, kad se pojavila s njim u školi, primjetila je kako je cijelo njeno društvo zbunjeno što je vide s njim. Pomislila je da im neće biti drago zbog nje jer Kent inaće nije previše izlazio s njima niti su previše pričali.
Žena, koja je prolazila ispred prozora, joj je prekinula razmišljanje. Pogledala je bolje djevojku. Radilo se o Grace. Prevrnula je očima i okrenula se prema prijateljicama.
„Vidjela sam Grace!“ –rekla je. „Ta cura mi se nikako ne sviđa!“
„Ehmmm... Zaboravile smo ti reći nešto!“ –uzdahnula je Maura.
„Pozvale smo Grace da dođe s nama!“ –nastavila je Virginia.
„Molim?!“ –viknula je. „Molim...?!“
„Mislile smo da ti neće smetati.“ –dodala je April. „Cura je stvarno ok. Mislim da bi ju trebala upoznati!“
„Hej!“ –prišla im je Grace. „Žao mi je što kasnim!“
„U redu je.“ –nasmiješile su se Maura, Virginia i April.
„Bok, Joy, pogledala ju je Grace. „Kako si?“
„Nikad nisam bila bolje!“ –zakolutala je očima.
„Vjerujem.“ –nasmiješila se. „Dečko ti je odličan, pa naravno da je super!“
„Da... zbog toga sam jako sretna!“ –pogledala je kroz prozor.
„Drago mi je što ste me pozvale kad je i Joy ovdje!“ –rekla je Grace. „Inače nikad nije bila s nama kad bismo dolazile zajedno!“
„Zvale ste ju i prije?“ –Joy je ljutito pogledala u Virginiju.
„Šuti!“ –lagano ju je udarila ispod stola.
„Čula sam da tražite navijačicu!“ –nastavila je Grace.
„Da!“ –April je klimnula glavom. „Sad kad sam trudna se ne mogu gibati previše! Ne smijem raditi sve one akrobacije!“
„Prijavila sam se!“ –rekla je Grace, a Joy se naglo okrenula prema njoj. „Bila sam navijačica u bivšoj školi!“
„Stvarno?“ –začuđeno će Virginia. „Nikad se nisi pohvalila!“
„Ma nisam htjela.“ –nasmiješila se. „Bila sam glavna navijačica, a tada sam i upoznala Raula!“
„Da pogodim?!“ –uzvratila je Joy, pomalo ljuto. „Raul je bio glavni u ragbijaškoj momčaci?“
„Da...“ –klimnula je glavom.
„Divno...“ –uzdahnula je i odmaknula je pogled.
„Izgleda da je istina da glavna najvijačica mora biti s glavnim ragbijašem!“ –nasmiješila se.
„Mislim da griješiš!“ –zbunjeno će April. „Adam je kapetan, a Virginia je glavna navijačica!“
„Ne mora znaćiti da treba uvijek biti tako!“ –rekla je Maura.
„Znam... Oprostite sako sam nekoga uvijedila!“ –pogledala ih je. „Jedva čekam da vam pokažem šta mogu!“
„I ja isto jedva čekam gledati kako skakučeš, mašeš pon – ponovima i buljiš u Raula umjesto da pratiš glupi trening!“ –viknula je Joy bjesno.
Novi nastavak: PAKLENI ŽIVOT
