Drhtaj duše - 30. poglavlje
Ponedjeljak je došao prije nego što su očekivali, a vikend je prošao jako brzo. Navijačice su sjedile u svlačionicu, pričale su se, oblačile i smiješile. Uskoro su trebale biti na terenu, podizati publiku na noge i bodriti svoju ragbijašku momčad koja je do sada pobjedila pet utkamica i bili su nepobjedivi u njihovoj kategoriji.
Joy je bila nagnuta na zidu i gledala je oko sebe, pa se prisjetila koliko je bila sretna prije utakmice, koliko se zabavljala i ona kao i ostale njene prijateljice iz navijačke skupine, ali u onom trenutku je osjećala kao da ne pripada tamo. Bila je tužna jer je imala veliki osjećaj da joj nešto nedostaje, a nije znala što.
„Joy!“ –prišla joj je Virginia. „Ti si na Gracinom mjestu, oke?“
„Molim?!“ –zbunjeno će Joy. „Zašto?“
„Grace ide puno bolje ako je na tvoje mjesto.“ –odgovorila je Virginia.
„Ali... ali... Ja sam uvijek bila tamo!“ –uzvratila je dižući don.
„Ti ovako i onako radiš dobro svugdje!“ –dodala je Maura.
„Nemojte se svađati...“ –nastavila je Grace. „Nije problem gdje sam!“
„Nema veze...“ –uzela je svoje pon – ponove. „Ovako i onako ti uvijek dobivaš sve najbolje!“
Lagano ju je odgurnula, pošto je stajala ispred vratiju, otvorila je vrata i zalupila je njima pri odlasku. Živčano i tužno je hodala školskim pustim hodnicima dok se s tribina čula dernjava. Cijela škola je već bila tamo i svi su navijali za školsku momčak.
„Joy!“ –okrenula se, a prema njoj je ubrzanim korakom dolazila Maura.
Spustila je pogled i nastavila je svojim putem. Maura ju je povukla za ruku i zaustavila ju je.
„Zašto si takva prema njoj?“ –upitala je.
„Jer mi ide na živce što ste tako dobre prema njoj.“ –odgovorila je. „Sve dobiva, sve! Ponašate se kao da ne postojim!“
Maura ju je ljutito pljusnula, a Joy su pon – ponovi pali na pod. Začuđeno se okrenula prema svojoj prijateljici koja je bila bjesna i ljutito je držala prekrižene ruke na prsima.
„Čemu to?“ –zbunjeno će.
„Ti si ta koja se udaljila od nas i koja se ponaša kao da nas nema!“ –odmahnula je glavom. „Grace je jako dobra cura i mislim da bi ti se svidjela, ali stvar je u tome što si ljubomorna na nju!“
„O čemu pričaš?“ –ljutila se Joy.
„Ljubomorna si na nju jer je s Raulom, jer te on više ne primječuje!“ –nastavila je. „Ima pravo... Imala si više prilika, Joy, i sve si ih prokockala jer nikad, a ma baš nikad, nećeš biti toliko hrabra priznati nekome da ti je stalo! Mrziš Grace jer je Raulova cura. Mogla si ti sada biti njegova, ali bila si glupa i sada trpi!“
Ljutito se okrenula i udaljila, a njena prijateljica je šokirano gledala u nju. Bila je ukipljena, a u glavi su se ponavljale Maurine riječi. Osjećala se previše loše u onom trenutku, pa je sjela na hladni pod i nagnula se na školske ormariće. Zatvorila je oči i pokušavala se smiriti, ali srce joj e užasno brzo kucalo.
„Joy...“ –začula je Aprilin glas.
Otvorila je oči, ali ništa nije vidjela pošto su bile pune suza, a kad je trepnula sve su proklizile niz njeno lice. Tada je vidjela April kako čuči ispred nje i izgledala je jako zabrinuto.
„Dobro si? Što se dogodilo?“ –upitala je.
„Nisam dobro...“ –odmahnula je glavom. „Ja sam tako loša osoba, April. Sramim se same sebe!“
„Nije ništa loše, Joy. Maura je bila previše ljuta i rekla je stvari koje nije mislila!“ –uzdahnula je i nasmiješeno ju podragala po licu.
„Ne, April! Maura ima pravo. Ne znam kako uopče možeš biti tako dobra prijateljica prema meni nakon svega što...“
„Zbog toga prijatelji služe! Ti si čovjek, a čovjek griješi. Nemoj plakati, budalice moja mala!“ –zagrlila ju je. „Volim te!“
„Volim i ja tebe...“ –snažno ju je zagrlila. „Obečajem da neću više biti takva drolja!“
„Nisi drolja nego zbunjena!“ –namignula joj je. „Sada idemo do wca popraviti šminku!“
April se dignula sa poda i pružila je prijateljici ruku koju je ona odmah primila. Nasmiješeno su otišle prema wcima.
Bilo je vrijeme za početak utakmice, tribine su bile pune, a najvijačice su skakale bodreći ragbijaše koji su trčali po terenu i igrali protiv suprotne momčadi. Joy je krajičkom oka gledala u Grace koja je stajala na mjestu na kojem je večinom ona bila. Bila je pomalo ljuta na nju jer je imala odličnog dečka, najbolje mjesto... Možda je Maura imala pravo kad je rekla da je ljubomorna na nju. Zapravo i je bila jer je htjela biti s Raulom, ali bio je od druge djevojke. Tužno je spustila pogled i odmaknula je glavu. Nije htjela gledati nešto zbog čega bi se osjećala još gore.
„I Red min je pobjedio!“ –oglasilo se preko cijeog terena.
Joy je podignula pogled i primjetila je kako Adam stoji na cilju i cijela momčad sretno trči prema njemu. Nasmiješila se, skočila je i potrčala je za svojim navijačicama koje su već bile na putu.
Izlazila je iz svlačionice potpuno sama. Uzela je svoje stvari što brže je mogla kako bi otišla jer se nije htjela suočiti s Maurom nakon onoga što se desilo među njima prije utakmice.
„Gdje ideš?“ –Virginia je otvorila vrata i pogledala je u nju.
„Doma.“ –odgovorila je. „Moram se spremiti za ples.“
„Ja bi prije da oprostiš prijateljici...“ –iza Virginie je provorila Maura. „Oprosti, bila sam govno i budala i kretenka i drolja... Zovi me kako god želiš!“
„Nisi ništa od toga.“ –odmahnula je glavom.
„Ma jesam!“ –klimnula je. „Bila sam glupa što sam se tako ponašala, ali bila sam ljuta i zbog toga sam rekla stvari koje nisam mislila!“
„Imala si potpuno pravo reći što misliš.“ –klimnula je glavom. „Žao mi je što sam se manje družila s vama.“
„U redu je, u redu je. Prijatelji sve opraštaju!“ –nasmiješila se Virginia.
Joy je spustila torbu i zagrlila ih je snažno kao i one nju, pa im se nasmiješila jer im je bilo drago što su sredile malenu svađicu, a onda ih je pozdravila pošto je trebala na trening.
Izlazivši iz škole je primjetila Raula na klupicama, ali u onom trenutku nije bila začuđena zbog toga pošto je predpostavljala da čeka Grace jer nije vidjela da je izašla iz svlačionice. Nastavila je ubrzano prema automobilu pošto se nije htjela suočiti niti pogledom s njim.
„Joy, Joy, čekaj...“ –Raul je potrčao k njoj.
„O neee...“ –odmahnula je glavom i uzdahnula, pa se okrenula.
„Moramo pričati!“ –uzvratio je ozbiljno.
„Nešto ne valjda?“ –upitala ga je.
„Tako je.“
„Što?!“
„Zašto si bezobrazna prema Grace?“
„Pričala ti je...?“
„Da i nije htjela niti da popričam s tobom o tome, ali zanima me što ti je toliko napravila da se loše ponašaš!“
„Pa... Nema mi dobar karakter!“
„I samo zbog toga joj stalno spuštaš, ljutito odguruješ i izbjegavaš po cijele dane?“
„Da...“
„Kako možeš biti takva?“
„Svako ima pravo na svoje mišljenje!“
„Kad sam se ja ponašao loše prema tebi si govorio kako te ne poznajem i da nije dobro što to radim, a ti se sada ponašaš poput mene, ali puno gore...“
„Misli šta god želiš!“
„Glupa si, Joy, i ideš mi na živce! Otkačila si se od nas, ne podnosiš Grace i bezobrazna si prema njoj iako ju ne poznaješ... Kakva osoba si postala i zbog čega?!“
„Razmisli malo!“ –proderala se ljutito.
Raul ju je šokirano gledao, a ona ga je poželjela lupiti koliko je bila živčana u onom trenutku. Uspjela se skulirati i duboko je uzdahnula, ali ljutiti izraz lica nije odlazio. Odmahnula je glavom i udaljila se od njega, a on je poželio potrčati za njom i pitati ju na što je mislila kad je rekla one rijeći, ali i on se razljutio zbog ponašanja prema njegovoj curi, pa je samo sjeo natrag na klupicu. Joy je živčano otvorila vrata automobila, zalupila je kad je sjela na vozačevo mjesto i udaljila se.
