Drhtaj duše - 33. poglavlje
Joy je polako otvorila oči, a glava joj je užasno pulsirala i zavrtilo joj je u glavi kad se pokušala dignuti s mekanog, toplog i ugodnog kreveta. Okrenula se na bok i pogledala je koliko je sati, a bilo je prošlo podne. Duboko je uzdahnula i onda se okrenula prema terasi i primjetila je tamno nebo, kao da je, ponovno, bilo vrijeme za kišu. Uzdahnula je, ali iako ju je glava užasno bolila osjećala se odlično.
„Raul?“ –uzvratila je.
Nije se odazivao, pa se polako dignula sa kreveta i provorila je u kupatilo, ali nije ga bilo. Čula je zvuk automobila i brzim korakom se približila prozoru. Primjetila je kako Raulov automobil odlazi od vile, a tada se šokirana... Napustio ju je i otišao je ne javivši joj se kao niti ona njemu, prije nekoliko mjeseci, na brodu. Osjećala je kako noge drhtaju i odjednom se našla šokirano na podu, a gledala je ispred sebe kao da se u onom trenutku ne nalazi ondje i kao da ne može vjerovati da ju je napustio nakon one prekrasne večeri, a suze su joj potekle niz rumeno lice i kad je pomislila na Kenta i na što je zapravo učinila. Mrzila se u onom trenutku jer je znala da je napravila veliku pogrešku za kojom je mjesecima i ona žudila, ali nije željela učiniti ništa nažao svom dečku. Polako, dok su joj noge još klecale, se dignula sa hladnih pločica i doteturala se do kreveta, pa je legla, a suze nisu mogle stati. Osjećala se glupo i jadno jer je Raul nestao prije nego što se probudila i jer je prevarila dečka, a to nikada nije željela učiniti. Iako joj je doista bilo stalo do Raula i nije žalila za noć provedenu s njim, osjećala se užasno zbog pogreške koju je učinila.
Mobitel je vibrirao na noćnom ormariću, a Joy je polako otvorila oči dok joj je glava još pulsirala, užasno ju bolila od alkohola i plača, oči su joj bile užasno crvene i natečene i zvonjava joj je odzvanjala glavom. Okrenula se na bok i jedva je dostigla mobitel koji nije prestajao svirati, pa se javila.
„Čovječe, Joy, pokušavam te dobiti već tri sata!“ –proderala se April.
„Molim te, ne deri se...“ –promrmljala je i zadržala se za glavu.
„Oprosti, oprosti, ali bila sam zabrinuta.“
„Zbog čega?“
„Drake mi je ispričao da su te jučer napali neki dečki i da te Raul odveo doma. Dobro si?“
„Jesam...“
„Ne zvučiš najbolje. Sve je u redu?“
„Možemo se naći za sat vremena u Asu?“
„Možemo.“
„U redu... Nazovi Mauru i Virginiju. Trebam vašu pomoć!“ –nakon toga je spustila slušalicu.
Polako se dignula s kreveta i ušla je u kupatilo kako bi se istuširala. Skinula je odjeću sa sebe i pogledala se u ogledalo, pa se pomalo uplašila sebe jer nije izgledala dobro. Imala je podočkanje, crvene i natečene oči i bila je jako blijeda. Spustila je pogled jer se užasavala same sebe u onom trenutku, otvorila je mlaku vodu i ušla je u tuš kabinu. Ugodna i topla kupka ju je smirivala i njene misli su se polako hladile jer u onom trenutku nije razmišljala o ničemu osim o tome da se smiri i pokuša skulirati.
Iako se parkirala ispred restorana prije desetak minuta, Joy nije mogla izaći, a i dalje je držala ruke za volanom i pomalo je drhtala. Tuširanje joj nije dugo odvratilo misli od onoga što je učinila i užasno se bojala ući u restoran, suočiti se s prijateljicama i priznati im prijevaru, a najviše se bojala njihovih pogleda. Srce joj nije prestajalo ubrzano kucati i pomislila je da bi joj mogao iskočiti u svakom trenutku ako se ne pokuša smiriti, pa je zatvorila oči i opustila se duboko uzdahnuvši. Otvorila je vrata automobila i krenula je prema ulazu u „Asu“, gdje se trebala suočiti s prijateljicama. Duboko je uzdahnula prije nego je otvorila vrata i zakoračila je pomalo u strahu. April, Virginia i Maura su sjedile za istim stolom, a restoran nije bio krcat kao inače zbog lošeg vremena i pljuska koji nije prestajao. Primjetila je kako gledaju u nju pomalo čudno, a samo nekoliko sekundi prije su se smiješkale. Približila im se i sjela je za stolom.
„Jesi li dobro?“ –upitala je April. „Užasno si blijeda?“
„Nastojim biti dobro...“ –odgovorila je.
„Žao mi je što jučer nismo bile s tobom kad te onaj dečko napao.“ –Virginia je odmahnula glavom. „Vjerojatno smo to mogle spriječiti!“
„Spriječio je Raul, na svu sreću.“ –nastavi Maura. „Učinili su ti nešto?“
„Ne.“ –uzvratila je.
„Šta je s tobom?“ –začuđeno će April. „Sigurna si da je sve u redu? O čemu si nam trebala pričati?“
„Ja sam takva drolja.“ –rasplakala se i prislonila glavu na stol.
„Zašto?“ –Virginia je krajičkom oka pogledala u svoje prijateljice koje su bile začuđene poput nje.
„Prevarila sam Kenta...“ –progovorila je suznim očima i jecajući.
„S kim?“ –uzdahnula je Maura.
„S Raulom.“ –odgovorila je.
„Wow... Oboje ste prevarili nekoga, ha?“ –Virginia je odmahnula glavom. „Što ti je bilo u glavi da si išla varati Kenta?“
„Ne znam, ne znam...“ –lupila je ljutito rukama u stol. „Htjela sam to s Raulom, ali... Nisam imala namjernu prevariti Kenta!“
„Dogodilo se nešto više od poljupca ili mi se samo učinilo?“ –zbunjeno će April.
„Spavala sam s njim.“ –pogledala je u nju. „K vragu... Ne znam što ću sada! Trebam vašu pomoć!“
„Prvo trebaš popričati s Raulom čim ga vidiš, a onda s Kentom.“ –dodala je Maura. „Moraš mu priznati što se dogodilo!“
Klimnula je glavom i spustila je tužni pogled na šalicu tople čokolade koja je mirisala cijelu prostoriju. Njene prijateljice su imale pravo i trebala mu je priznati što se dogodilo iako ju je užasno boljelo jer ga nikada nije htjela povrijediti pošto joj je bilo stalo do njega, a i njemu je bilo previše. Pitala se kako će ga moći pogledati u oči nakon što mu je to učinila?!
Gledala se u ogledalo. Već je bila spremna za izlazak, ali nije se osjećala najbolje. Oči su joj i dalje bile crvene, natečene i pune suza, a nije prestajala plakati cijeli dan jer se osjećala užasno loše i glupo što je prevarila dečka iako nije žalila za prekrasnu noć provedenu s Raulom.
Uzela je ključ sa nočnog ormarića i ozbiljno je izašla iz sobe. Znala je da treba priznati dečku što se dogodilo i da treba ozbiljno popričati s drugim. Potrčala je stepenicama i izašla je iz kuće, pa je primjetila kako je kiša stala, ali nebo je i dalje bilo sive boje i sijevalo je u daljini. Spustila je pogled i požurila je prema garažama, gdje je upalila auto i udaljila se od svoje vile.
Bila je ljuta na sebe jer se bojala kao što se bojala i kad je napustila Raula onu večer, ali drhtala je cijelo vrijeme pokušavajući se smiriti iako nije mogla pošto je razmišljala o tome kako se treba suočiti s dečkima.
Srce joj je ubrzano kucalo kad je primjetila kako se približava diskoteci i pomislila je da bi mogla pasti u nesvijest ako zakorači iz automobila, pa je polako otvorila vrata i pokušala dohvatiti malo sviježeg zraka pošto je bilo hladno i užasno je puhalo.
„Dobro si?“ –iznenada se pojavio Adam.
„Jesam.“ –dignula se sa sjedala.
„Mislim... bolje ti je od jučer?“
„Da.“
„Sigurno si dobro? Ne izgledaš najbolje.“
„Nisam se naspavala. Vidio si Raula možda?“
„Jesam. Čeka nas ispred s Ralphom i Drakeom!“
„Idemo...“
Adam je zbunjeno i sumnjičavo gledao za njom jer joj nije previše vjerovao da joj je dobro, ali krenuo je za njom hodajući tik do nje. Joy se nije osjećala najbolje. Nestajalo joj je zraka kad je ugledala Raula kako se smiješka s prijateljima i kad je shvaćala da mu je sve bliže.
„Bok, Joy!“ –nasmiješeno ju je pogledao Drake, a Raul joj je uputio duboki i nježan pogled. „Kako si? Dobro? Nešto su ti napravili oni kreteni?“
„Dobro mi je.“ –klimnula je glavom.
„Sigurna si?“ –pogledao ju je Ralph ozbiljno. „Hoćeš da se pobrinemo danas za njim? Zapamtili smo ih!“
„Ne treba, hvala.“ –odmahnula je glavom i pogledala u Raula. „Možemo pričati?“
