Drhtaj duše - 13. poglavlje
U roku od dva dana su automehaničari popravili Joy auto. Parkirala ga je ispred škole, uzela je torbu sa sobom pošto je unutra imala navijačku odoricu i pon – ponove. Uzela je fascikl sa bilježnicama i polako je krenula prema školskom ulazu.
„Lopezice, treba pomoć?“ –kraj nje je hodao Kent.
„Ne, hvala.“ –nasmiješila mu se. „Kako si?“
„Dobro sam. Naispavano!“ –odgovorio je. „Ti?“
„Isto. Malo sam umorna jer nas je Virginia tjerala da vježbamo kao životinje zbog tekme, ali sve je u redu inaće!“ –nastavila je Joy.
„Joj, tekma... Svi bruje o toj tekmi!“ –uzvratio je Kent.
„Zaboravila sam da ne voliš previše ragbi!“ –dodala je ona nasmiješivši se.
„Znaš da ne volim!“ –rekao joj je. „Nitko ne voli iste stvari, ali večina ide jer naša škola igra!“
„Tako je.“ –klimnula je glavom.
„A i ja idem da gledam navijačice!“ –namignuo joj je Kent.
„Budalo!“ –lupila ga je počela se smijati.
Kraj njih se, iznenada, pojavio Raul. Pogledao je čudno Kenta, a ova ga je zbunjeno gledao. Kad je primjetila da Kent gleda iza nje, okrenula se i primjetila je svoga prijatelja. Nasmiješila mu se, a i on je njoj, pa je nastavio ljutito gledati u Kenta. Kent je pozdravio svoju prijateljicu i nastavio je svojim putem, a Joy je gledala zbunjeno ju Raula.
„Družiš se s Kentom, ha?“ –upitao ju je, a ozbiljan izraz lica se nije skidao s njega.
„Da. Čemu sada to pitanje?“ –nasmiješila se ona.
„Samo pitam...“ –odgovorio je i pogledao je ispred sebe. „Čini se da on ne osjeća samo prijateljstvo!“
„Raul...“ –nasmiješila se još više. „Ti si to ljubomoran, ili?“
„Nisam ljubomoran...“ –pogledao ju je. „Samo kažem činjenice!“
„Ako nisi ljubomoran onda te nebi trebali zanimati dečki koji se meni sviđaju i kojima se ja sviđam!“ –nakon tih je riječi ljutito požurila korak.
Raul je pogledao zbunjeno za njom, ali nije požurio korak kako bi ju zaustavio jer mu je zasmetalo što se ona smijala i družila s dugogodišnjim prijateljem. Djevojka je spustila torbu na pod i sjela je kraj svojih prijateljica pomalo živčano.
„Dobro si?“ –upitala ju je April.
„Jesam, ali živcira me neka osoba koja je ljubomorna i to ne želi priznati!“ –povisila je ton samo kako bi ju Raul čuo.
Čuo ju je dobro, čak i predobro. Pogledao ju je krajičkom oka, odmaknuo je pogled i pogledao je u svoje prijatelje.
„Živčan zbog tekme?“ –upitao je Adam nasmiješeno.
„Ne previše.“ –odmahnuo je glavom i nasmiješio se. „Nadam se da ćemo pobjediti!“
„Hoćemo. Moramo samo biti složni!“ –dodao je Ralph.
„Moramo.“ –rekao je Raul. „Usput, ako slučajno pobjedimo, nadam se da hoćemo... Nemojte se začuditi ako jedan dečko poludi! Poznajem ga dosta dugo i uvijek se počne svađati kad izgubi!“
„Ne brini se. Nek' se on nas pazi!“ –nastavio je Drake.
Prijatelji su se počeli smijati. Raul se slučajno okrenuo i primjetio je kako ga Joy gleda pomalo ljuto. Odmahnuo je glavom, uzdahnuo je i nastavio se smijati sa prijateljima.
„Očito će te prokužiti ako stalno buljiš u njega!“ –prekinula ju je Virginia.
„Ma šta će prokužiti?“ –pogledala ju je Joy.
„Pa... da ti se sviđa!“ –nasmiješeno će Maura.
„Ne sviđa mi se nego me živcira što mi ne želi priznati da ga je zasmetalo kad sam pričala s Kentom!“ –uzvratila je ona.
„Da, jer ti se sviđa!“ –dodala je April.
Joy ih je pogledala ljutito, odmahnula je rukom i nakon toga se dignula. Uzela je svoje stvari sa poda i ljutito je krenula prema školskom ulazu. Društvo je zbunjeno gledalo za njom. Nitko nije znao zbog čega se ona tako udaljila od njih bez ikakvih riječi. Joy je hodala punim hodnicima. Razmišljala je o Raulu. Pitala se da li je stvarno bio ljubomoran. Osjećala je da je moguće da mu je zasmetao Kent u njenoj blizini, ali bila je prilično živčana što joj on nije htio priznati.
„Opet živčana, Lopezice?“ –začula je Kentov glas.
Podignula je pogled pošto je gledala u pod. Stajao je ispred nje osmijehom na licu. Pogledala ga je bolje. Bio je i on dosta sladak, ali nije to primječivala niti gledala previše jer ga je smatrala samo prijateljem.
„Ma... Zaboravi...“ –nasmiješila mu se i otključala je svoj ormarić.
„Nemoj da te netko naživcira. Ne sviđa mi se kad te vidim takvu!“ –prislonio je jednu ruku na ormarić do njenog.
„Niti ja sebe!“ –pogledala ga je.
„Jesi za izlazak jednom?“
„Može. Dolaziš večeras?“
„Gdje?“
„U „Asu“? Aprilini roditelji su nam dopustili da proslavimo prvu pobjedu kod njih, ako pobjedimo!“
„Razmislit ću!“ –odjednom je pomaknuo pogled s nje i pogledao je ponovno u nju. „Vidimo se onda po školi.“
Klimnula je glavom i vidjela je kako se udaljuje. Stavila je svoju torbu u ormarić i duboko je uzdahnula razmišljajući na Raula. Pitala se da li joj je još bilo stalo.
„Došao sam da vidim što je s tobom...“ –Raul se nagnuo na ormarić do njenog. „Ali vidim da si već imala nekoga da te utješi!“
„Raul...“ –krajičkom oka ga je pogledala. „Ako si takav prema meni, nemoj onda pričati sa mnom. Ok?“
„Što sam krivo rekao?“ –zbunjeno će.
„Ponašaš se ljubomorno i to me iritira!“ –odmahnula je glavom. „Ne iritira me što si ljubomoran, nego što to ne želiš priznati!“
„Pa kad nisam ljubomoran.“ –prekrižio je ruke i nasmiješio se. „Došao sam samo pogledati kako si, pa nisam htio smetati!“
Joy mu je uputila ljutit pogled, nakon čega je zalupila vrata ormarića, nagnula se na njega i pogledala ga je ozbiljno. Promatrao ju je, a osmijeh je nestajao s njegovog lica. Stao je ispred nje, a obje ruke je prislonio na školski ormarić. Njeno lice se nalazilo između, a djevojka se ukočila dok joj je srce ubrzano kucalo. Približio joj se.
„Što ako sam stvarno ljubomoran?“ –upitao je tiho.
Srce joj je zakucalo još jače. Drhtala je od uzbuđenja dok ju je on promatrao. Zvonilo je i trgnula se.
„Joy, Raul, idete?“ –viknuo je Adam na kraju hodnika.
Okrenuli su se prema njemu. Raul je maknuo ruke sa ormara i krenuli su u tišini prema razredu.
Oglasilo se školsko zvono. Označavalo je kraj sedmog sata. Učenici su polako izlazili iz škole i odlazili su prema terenu. Tribine su se polako punile dok su dečki sjedili u svlačionicama, obučeni u ragbijaška crna odjela i slušajući trenera kako im objašnjava taktike preko plože na zidu.
Navijačice su oblačice svoje crne odorice sa dijamantima na suknjicama. Izlazile su vani i zabavljale su ljude govoreći im da bodre njihovu školu.
„Nadam se da će sve biti kako treba!“ –rekla je April.
„Mora! Mi ćemo ih bodriti i vidjet ćeš da će pobjediti!“ –nasmiješila se Virginia.
„Nadajmo se da će pobjediti!“ –pogledala ih je Joy.
„Kako ne vjeruješ u naše dečke!“ –Maura je odmahnula glavom. „Ja imam dobar osjećaj što se tiče ove utakmice!“
Djevojke su je nasmiješeno pogledale i nastavile su skakati svojim pon – ponovima gledajući u publiku koja im je pljeskala je derala se ime njihove škole. Obje ragbijaške momčadi su izašle na teren. Utkamica je bila napeta pošto u Adam i njegova ekipa pomalo gubili, a onda bi prestigli svoje suparnike. Raul je iz velike udaljenosti bacio loptu, a cijela njegova momčad je trčala, udarajući u drugu ragbijašku momčad i tako puštajući Ralpha da uhvati loptu. Uspio ju je uhvatiti. Protivnici su trčali za njim, a on je trčao što je brže mogao. Došao je do cilja, bacio je loptu i skočio je u zrak. Pobjedili su. Njegova momčad je sretno trčala prema njemu, publika se dignula na noge, a navijačice su također trčale prema Ralphu.
„Kreteni!“ –proderao se jedan dečko iz protivničke ekipe.
„Dečko, smiri hormone!“ –rekao je Drake, koji ga je slučajno prolazio onuda.
„Imaš probleme?!“ –pogledao ga je ljutito.
„Ne, ali ti ćeš ih imati!“ –Drake se okrenuo prema njemu.
„Wow, wow! Dosta!“ –Raul je stao između njih, kurajući Drake iza sebe. „Michael, smiri se malo i nauči gubiti!“
Dečko je skinuo kacigu i ljutito ju je bacio na pod. Imao je tamnu kosu i svijetlije oči. Bio je malo bucmastiji od ostalih.
„Raul, odjebi!“ –rekao mu je ljutito. „Kreten si! Nebi se začudio da si propucaš glavu kao tvoj stari!“
Novi: ŽIVOT IDE DALJE - novi nastavak u 9 i 30 jer sam jedan objavila jucer u 22:00
