Drhtaj duše - 4. poglavlje
Joy je stavljala nekoliko stvari u veču torbu. Bilo je rano ujutro. Prijatelji su je već čekali, kraj mora, s autima kako bi išli kampirati izvan grada. Dignula je torbu sa kreveta i izašla je iz sobe. Javila je Miki gdje ide i neka kaže tati gdje je otišla. Zagrlila ju je snažno i izašla je iz kuće. Bacila je torbu na stražnje sjedalo automobila, stisnula je gas i udaljila se od kuće gdje je rijetko bivala. Glazba je već glasno svirala dok se udaljavala od doma kojeg nije više vidjela niti preko retrovizora.
Ugledala je svoje prijatelje kraj plaže. Bili su svi nagnuti na automobilima, a došli su s dva.
„Napokon!“ –dodala je Maura. „Tebi uvijek treba vremena!“
„Malo sam zakasnila. Nisam previše, ovaj put!“ –namignula joj je Joy izlazivši iz auta.
„Barem si došla.“ –rekao je Drake.
„Pratit ćeš nas, oke?“ –upitao je Adam.
„Da, tata, ne brini se.“ –rekla je.
„Ozbiljan sam, Joy! Ne znaš gdje trebamo ići!“ –nastavio je.
„Ma ne brini se!“ –potapšala ga je po ramenu. „Slijedit ću vas!“
„I nemoj se izgubiti po putu!“ –nasmiješila se April.
„Imate moj broj, ako me ne vidite iza sebe!“ –uzvratila je ona.
„Ali budi, oke?“ –pogledao ju je ozbiljno Ralph.
„K vragu, zašto se toliko brinete?!“ –viknula je Joy.
„Jer znamo da ti znaš slučajno okrenuti volan i ići svojim putem!“ –nasmiješila se Virginia.
„Idemo idemo. Inaće nikada nigdje nećemo doći!“ –Adam je već na pola bio u autu.
Ostali su se nasmiješili i svatko je sjeo u svoj automobil. Adam, koji je vozio Drakea i April, je krenuo prvi. Ralph je vozio Virginiju i Mauru, a Joy je vozila za njima. Izlazili su iz grada. Joy je pratila okolinu kraj koje su prolazili. Bili su kraj šume, pa nije bilo previše sunca i bilo joj je drago zbog toga pošto je mogla skinuti naočale. Uživala je u šumskoj atmosferi i mirisima. Poželjela je skrenuti i odvozati se negdje sama, ali morala je dokazati prijateljima kako to ne radi prečesto i kako im to neće napraviti kad moraju putovati negdje.
Joy je primjetila kako Adam kreće u desnu uličicu koja ide duboko u šumu. Krenula je za svojim prijateljima iako je željela nastaviti voziti dalje. Prije nikada nije prolazila onuda ili je imala takav osjećaj. Htjela je saznati što se krije dalje, vidjeti nešto novo, ali morala ih je pratiti.
Vozili su se još neko vrijeme, pa su zaustavili svoje automobile na veliku livadu. Joy je izašla iz njega i i stavila je naočale na oči pošto ju je sunce pomalo oslijepilo. Zapuhao je vjetar i ptice su cvrkutale na obližljim stablima. Skinula je naočale i pogledala je oko sebe. Osjećala se predivno. Livada je bila ogromna, zelena i okružena velikom šumom.
„Uspavana ljepotice, dobro si?“ –April joj je stavila ruku na rame.
„Naravno.“ Nasmiješila joj se Joy.
„Bit' će nam nezaboravno. Vidjet ćeš!“ –uzvratila je ona.
„Ne sumnjam u to!“ –rekla joj je.
„Jedva čekam da počnemo s roštiljanjem i zabavljanjem!“ –zahihotala je Maura.
„Mislim da bismo prvo trebale izvaditi stvari iz auta, pa ćemo razmišljati onda o uživanju!“ –namignula je Virginija otvarajući gepek Ralphovog automobila.
Joy, April i Maura su klimnule glavom i onda su otišle pomoći prijateljima koji su već neko vrijeme vadili potrebne stvari iz auta i stavljali su ih na pod. Maura je izvadila šator iz kutije i postavljala ga je gledajući upute na papiru. Ralph ju je promatrao iz daljine i gledao je što njena prijateljica čini. Nasmijao se i otišao je k njoj.
„Treba pomoć?“ –kleknuo je kraj nje.
„Ma ne... Snalazim se!“ –nasmiješila mu se.
„ 'ajde, 'ajde! Ja ću to srediti!“
„Ralph, nema potrebe. Sve je pod kontrolom!“
„Maura, kad sam se ponudio onda se makni. Dobro?“
„Ok, ok! Pustit ću te onda da radiš!“
Drake je stajao ispred svog gotovog šatora i promatrao ga je nasmiješeno dok mu se Maura približavala.
„Ne razumijem kako vama dečkima sve ide bolje!“ –orekrižila je ruke.
„To kažeš zbog šatora?“ –pogledao ju je Drake osmijehom.
„Tako je!“ –nasmiješila se ona. „Ralph ga mora postavljati?“
„Hej, šta Ralph radi kod našeg šatora? Nisi li ga ti trebala postavljati dok ja namještavam roštilj?“ –zbunjeno je došla Virginia.
„Jesam, ali nakon petnaest minuta sam odustala i primjetio je da mi ne ide, pa pomaže!“ –Maura se okrenula prema njoj.
„Adam, koji je bio nagnut na auto, gledao je prirodu osmijehom na licu. Osjećao se ugodno i dobro jer se nalazio na idiličnom i smirenom mjesto na kojem su se samo oni nalazili. Netko ga je zagrlio s leđa.
„Uživaš?“ –upitala ga je April nježnim glasom.
„Nego šta!“ –nasmiješio se i poljubio ju je okrenuvši se prema njoj. „Kad sam kraj tebe uvijek uživam!“
„Imamo sreće što su me starci pustili malo na miru.“ –nagnula se na njega.
„Nakon cijelog ljeta su te morali pustiti...“ –Adam ju je obgrlio jednom rukom. „Makar samo dva tjedna!“
„Bolje išta nego ništa!“ –dodala je.
„Tako je...“ –rekao je. „Hej, gdje je Joy?“
April je podignula pogled. Joy nigdje nije bilo. pogledali su oko sebe, ali nije joj bilo traga. Joy je već neko vrijeme bila duboko u šimi. Slušala je razne šumske zvukove uz povjetarac. Osjećala se slobodno. Uživala je u onoj samoći i promatranju okoline. Čula je vodu iz daljine i pratila je lagani zvuk ugodnog udaranja slatke vode od kamenje. Što je dublje išla u šumu, to je zvuk bio jači. Zastala je. Zrake sunca su udarale u nju. Sklonila je jako sunce s rukom, pošto su joj naočale ostale u autu, i primjetila je slab, te nemirno jezerce. Nastavila je hodati i čučnula je kad se približila vodi. Stavila je ruku u jezero. Voda je bila pomalo hladna, ali ugodna, kao i atmosfera koja ju je opkolila. Joy je u onom trenutku bila jako opuštena. Osjećala se kao da je pobjegla od realnosti, kao da ono što je gledala nije bilo pravo i kao da je sve zamišljala. Taj osjećaj joj je bio odličan, a onda se trebala vratiti kod prijatelja pošto je znala da možda u onom trenutku paničare ili ju možda traže.
Približavala se velikog livadi i već je osjetila miris mesa na roštilju. Udahnula je onaj odličan miris i nastavila je hodati.
„Joy, hvataj!“ –proderao se Drake i bacio joj je ragbijašku loptu.
Djevojka je potrčala i uhvatila ju je. Ponekad je i ona igrala s njima ragbi. Naučili su je odavno pravila. Neki su možda razmišljali kako je glupo da djevojka uopče želi to naučiti, ali nju nije bilo briga. Ono joj je bila zabava i to jako velika. Obožavala je svako toliko uzeti loptu i dodavati se s njima, te bježati od njih.
„Dobra si, dobra si!“ –Drake ju je obgrlio jednom rukom.
„Ipak učim od najboljih!“ –namignula mu je i dala mu je loptu.
„I? Otkrila si nešto novo?“ –upitala ju je Maura. „Nije te bilo dosta dugo!“
„Otkrila sam jezero i slap!“ –odgovorila je. „Super je atmosfera tamo duboko u šumi!“
„Pogotovo ako si sam, ha?“ –uzvratio je Ralph. „Smetamo ti da samo tako nestaneš?“
„Ne...“ –zbunjeno će Joy. „Samo sam se malo prošetala, a vi ste imali posla, pa...“
„Nismo došli ovdje da se svađamo!“ –rekao je Adam. „Joy, napravio sam ti šator!“
„Hvala!“ –nasmiješila mu se.
„I nisam se svađao. Samo sam se zezao, ali očito ne shvaćaš što je zaebancija!“ –nasmiješio se Ralph nakon čega je dodao Drakeu loptu.
Joy je sjela na deku koja je stajala nedaleko od roštilja za kojeg su se April i Adam brinuli pošto su se Ralph i Drake dodavali, a Maura i Virginia su ležale kraj nje. Dok su njene prijateljice čitale novine, ona se zamislila. Gledala je u nebo, ptice, prirodu... i slušala je Ipod. Razmišljala je. Iako je sve bilo savršeno u onom trenutku, nešto joj je nedostajalo. Izvadila je mobitel iz džepa i pogledala je slike koje je uslikala. Zadnja slika je bila ta na kojoj su se Raul i ona ljubili, a prije toga na kojoj su bili nasmiješeni i zagrljeni. Gledala je u njih i razmišljala koliko joj e prekrasno bilo u onom trenutku.
„Nabavila si njegov broj?“ –upitala je Virginia, iznenada.
„Nisam...“ –odgovorila je Joy i zatvorila je mobitel.
„Zašto?“ –zbunjeno će ona.
„Zaboravila sam ga pitati.
„Da si se zaustavila kad te dozivao, vjerojatno bi sad imala njegov broj!“ –dodala je Maura.
„Vjerojatno ga više neću vidjeti, pa me ne zanima!“ –pogledala ju je Joy.
Maura je uzdahnula i odmahnula je glavom dok je njena prijateljica nastavila gledati u nebo. Razmišljala je o njemu. Više ga nikada neće vidjeti iako bi joj bilo drago pogledati ga još jednom makar iz daljine.
Noć je pala. Upalili su vatru kraj koje su sjedili i uživali, te puštali glazbu iz automobila. Odjekivala je cijelom livadom, ali njih nije bilo briga pošto im je bilo ugodno i jako dobro.
„Možete misliti da za tri dana počinje škola?“ –upitao je Drake.
„Ne razumijem kako nas možeš prisječivati na to!“ –uzdahnula je Virginia. „Ali ne mogu zamisliti...“
„Da...“ –Maura je klimnula glavom. „Dva mjeseca su tako brzo prošla, a već u ponedjeljak smo maturanti!“
„Tko bi rekao da ćemo stići do četvrtog?!“ –nasmiješio se Adam.
„Ne...“ –April je zanijekala glavom. „Tko bi rekao da ćemo toliko dugo ostati prijatelji!“
„Istina!“ –nasmiješila se Joy. „Baš mi je drago što smo svi zajedno! Tko zna da li ćemo imati prilike provoditi zajedničko vrijeme kad svatko krene svojim putem!“
„Ostaju nam mobiteli kao kontakti i vikendi, pa ćemo se tada nalaziti!“ –uzvratio je Ralph. „Što god se dogodilo... nećemo se razdvajati, oke?“
Podignuo je bocu pive u zrak. Njegovo društvo se nasmiješilo i podignuli su boce u zrak.
Jutro je već svanulo. Joy je spavala sama u šatoru. Otvorila je očijer su je probudili cvrkuti ptica. Zijevnula je, nakon čega je otvorila šator i izašla je iz njega. Sunce je polako izlazilo. Sjela je na deku ispred šatora i gledala je u sunce.
„Kako to da si budna u ovo doba?“ –upitao je Adam izlazeći iz šatora.
„Nisam više mogla spavati.“ –odgovorila je Joy. „Ti?“
„Niti... A i čuo sam zvukove, pa sam se dignuo, ali to si bila samo ti.“ –sjeo je kraj nje.
„Ne vjerujem da ima nekoga u blizini, pa možemo biti sigurni.“ –nasmiješila mu se.
„A i ti što kažeš!“ –nasmiješio se i on njoj. „Kako si ti meni? Dugo nismo nasamo pričali!“
„Istina... Dosta je prošlo!“ –klimnula je glavom. „Dobro sam...“
„Ne zvućiš mi baš uvjerljivo!“ –rekao joj je. „Nešto nije u redu?“
„Ma...“ –uzdahnula je. „Theresa me živcira... Ostalo je sve u redu!“
„Već dvije godine te živcira.“ –zanijekao je. „Prestani razmišljati o njoj!“
„Ma glupa je...“
„Onda prestani razmišljati o njoj! Nemoj se živcirati bez veze!“
„Imaš pravo... Trebala bi se ponašati kao da ne postoji!“
Pogledala ga je osmijehom, a i on se nasmijao te ju je privukao bliže sebi rukom i snažno ju je zagrlio. Njihovo je prijateljstvo bilo jako. Rijetko su se svađali, a među njima je postojala i bratska veza.
Sretan Uskrs
