Drhtaj duše - 23. poglavlje
Bila je marenda. Joy je sjedila sa društvom u kantinu koja je bila puna, kao i svaki dan. Joy i Raul nisu bili u najboljim odnosima od Noći vještice, ali pričali su iako ne toliko koliko i prije.
„Sutra navečer možemo na piće.“ –rekao je Drake.
„Ja ne mogu.“ –uzvratio je Raul. „Sutra odlazim!“
„Gdje?“ –upitala je Maura.
„Moram se vratiti u rodni grad riješiti nešto s bilježnikom.“ –odgovorio je. „Sestra ne može jer nema tko čuvati klince, pa idem ja bez nje! Trebao bi se vratiti u ponedjeljak!“
„Znaći...“ –uzvratila je Joy. „Ne mogu te očekivati sutra na školskoj predstavi?“
„Možeš!“ –nasmiješio joj se Raul. „Predstava je u tri, a ja idem nakon nje!“
„Super onda!“ –nasmiješila se onda.
„Šteta što te neće biti.“ –nastavila je Virginia. „Mislili smo otići svi zajedno proslaviti predstavu u „Asu“!“
„Ma bit' će za slijedeći put!“ –uzviknula je April. „Školska godina je dugačka! Joy će imati još predstava, na kojima će on moći ići s nama proslaviti!“
„Slažem se s tobom.“ –uzvratio je Adam.
„I kakva će biti predstava?“ –Ralph se okrenuo prema Joy.
„Nadam se da će vam se svidjeti!“ –nasmiješila se Joy. „Meni je super radnja, ali vi mi morate reći svoje kritike sutra!“
Društvo je klimnulo glavom, a ona im se nasmiješila. Bila je jako uzbuđena zbog predstave i cijeli dan je pričala o tome.
Došla je srijeda i bilo je vrijeme predstave. Joy je lagano povukla zavijesu i pogledala je u dvoranu. Punila se, a njoj je srce ubrzano kucalo. Bila je jako uzbuđena iako je imala nekoliko predstava na godinu. Dubko je uzdahnula. Pokušavala se smiriti, ali nije joj najbolje išlo. Bila je previše uzbuđena pogotovo jer je znala da je Raul tamo i nadala se da se neće desiti nešto između Kenta i nje što bi ga moglo razljutiti.
Njeno društvo je sjedilo u prvim redovima kako bi ju bolje vidjeli. Svi su bili nasmiješeni i veseli. Jedva su čekali da predstava počinje jer su i oni bili uzbuđeni, pošto im je prijatelji danima pričala o njoj.
Predstava je odavno počela. Kent i Joy su bili odlični. Publika je međusobno pričala kako su dobri, kako odlično glume i da su godinama već najbolji u tome. Raul je bio pomalo ljut dok je gledao kako Kent dira Joy, grlio ju i mazi po licu. Htio je on biti na njegovom mjestu uživati s njom. Kent ga je užasno živcirao.
„Onda... Još uvijek čekam odgovor na tvoj pitanje, Kika!“ –Kent.
„Ponovi mi ga!“ –nastavila je Joy.
„Zaljubila si se u mene?“ –upitao ju je.
Djevojka je samo klimnula glavom. Kent joj se približio i poljubio ju je. Joy se ukočila. Nije trebalo biti tako, nije ju trebao poljubiti, barem ne koliko se ona sjećala. Raul je gledao u nju. Osjećao je kako se previše živcira. Ljutio se i bio je jako bjesan.
„Ne sjećam se da mi je Joy rekla kako se trebaju poljubiti!“ –Maura je tiho šapnula Virginiji.
Raul je slučajno čuo što je njegova prijateljica rekla, a tada se još više razbijesnio. Publika je pljeskala, a on je stajao ukočeno poput Joy na bini. Velika crvena zavijesa se spustila. Joy je odmahnula Kenta.
„Što je to bilo?!“ –viknula je, nakon čega je ljutito išla prema svlačionicama.
„Pa to je bio poljubac...“ –čula je ubrzane korake iza sebe.
„Znam!“ –proderala se ulazivši u svlačionicu, a on je ušao za njom.
„I?“ –zubnjeno će on.
„Kako i?!“ –uzvratila je. „To nije bilo u planu, Kent!“
„Znam!“
„Zašto si onda to učinio?“
„Kako bi izgledalo bolje!“
„Ma budalo!“
„Bojiš se da bi netko mogao krivo protumačiti?“
„Ne, ali nisi smio!“ –odmahnula je glavom.
„Bojiš se da bi Raul mogao krivo to protumačiti, jelda?“ –pogledao ju je ozbiljno.
„Ne...“ –spustila je pogled.
„Dokaži!“ –nastavio je. „Dokaži da ti se on ne sviđa!“
Joy ga je pogledala. Kako je mogla dokazati da joj se Raul ne sviđa kad joj se stvarno sviđao. Vrata su bila malo otvorena. Raul je zastao kad ih je vidio zajedno. Htio je doći popričati s Joy i čestitati joj na prekrasnoj predstavi, ali šutio je i gledao ih je. Primjetio je kako se Joy diže na nožne prste, stavlja ruke oko Kentovog vrata i kako ga ljubi. Spustio je pogled i udaljio se. Bio je razočarana. Htio je nešto više s njom, ali onda ju je vidio s njim.
„Zadovoljan?“ –upitala je Joy.
Odmahnula je glavom i izašla iz svlačionice osjećajući se glupo. Osjećala je nešto više prema Raulu, a niti ona nije znala što napraviti s njim i zašto je uopče poljubila Kenta. Pomislila je na to da mu je valjda htjela pokazati da joj se Raul ne sviđa, htjela mu je to prikriti. Podignula je pogled pošto je stalno gledala prema podu. Primjetila je Raula pri kraju hodnika i zastala je.
„O ne...“ –razmišljala je. „Nije... Nije valjda vidio?!“
Bila je zabava u „Asu“ navečer, kako bi se proslavila dobro odrađena školska predstava. Puno ljudi iz srednje škole je bilo tamo. Pjevalo se, plesalo... Joy je gledala u svoje prijatelje. Svi su se smijali. Sjedili su kraj prozora i imali su nasmiješen izraz lica. Nije bila s njima. gledala ih je iz daljine. Izmislila je da mora na wc, ali zadržala se previše. Sjedila je za šankom. Kad je dovoljno dugo gledala u svoje prijatelje, ponovno se okrenula prema konobaru. Ispred nje su bile prazne čaše alkohola. Zatražila je još jednu đus – votku. Konobar joj je stavio čašu ispred nje, a ona ju je uzela u ruke i polako je popitla prvi gutljaj.
„Ma vidi ti to gdje se sakrivaš!“ –nasmiješeno je Adam sjeo kraj nje.
„Nažalost... pronašao si me...“ –gledala je u svoju skoro praznu čašu.
„Zašto nažalost?“ –upitao ju je.
„Ako sam ovdje... znaći da želim biti sama!“ –pogledala ga je krajičkom oka.
„Zašto? Nešto se dogodilo?“ –nastavio je on.
„Svašta se dogodilo, ali nije mi do pričanja.“ –odmahnula je glavom.
„Ja želim da mi kažeš što ti je!“ –dodao je on. „Cijelo društvo se zabavlja, a jedino si ti ovdje sama i tmurna!“
„Imam svoj problem o kojem mi se neda pričati, oke? Ako ti smeta što sam ovakva, možeš otići!“ –pokazala mu je prstom prema društvu i pogledala je ispred sebe.
„Sad govoriš stvari jer si pijana.“ –uzdahnuo je.
„I? Otkad to tebi smeta?“ –odmahnula je glavom.
„Ne smeta mi...“ –zanijekao je. „Samo želim znati da li je tvoj problem vezan uz Kentov poljubac!“
„Tako je.“ –klimnula je glavom. „Zadovoljan?“
„Ne baš...“ –nasmiješio se. „Hajde, Joy, reci mi šta još nije u redu!“
„Poljubila sam ga još jednom. Bila sam glupa!“ –uzdahnula je. „Poljubila sam mu jer sam htjela dokazati kako mi se Raul ne sviđa. Zapravo... ne razumijem zašto sam ga ljubila jer mi je stalo do Raula. Zaljubljena sam u njega, a sada znam da sam sve pogoršala jer je on vidio naš drugi poljubac!“
Djevojka je spustila glavu na šank i rasplakala se. Adam je uzdahnuo i rekao joj je da se odmah vrača, nakon čega je nestao. Dolazila je April i sjela je kraj nje.
„Malena, dobro si?“ –upitala ju je.
„Nisam dobro...“ –odgovorila je. „Upravo sam shvatila da sam prepustila priliku s Raulom, normalno je da neću biti dobro!“
„Smiri se, malena...“ –uzvratila je April. „Nije tako!“
„Sigurna sam da je, April!“ –odmahnula je glavom. „Poljubila sam Kenta još jednom. Raul je to vidio... Sad možda neće ni htjeti pričati sa mnom!“
„Ne pričaj gluposti!“ –nasmiješila se njena prijateljica. „Vidjet ćeš da će sve biti u redu!“
„Ne vjerujem, April, ne vjerujem jer sam glupa!“ –uzdahnula je.
„Nisi glupa, nego pijana...“ –nacerila se ona i potapšala ju je po ramenu. „Hoćeš da te Adam i ja odbacimo doma?“
„Molim te...“ –klimnula je glavom.
„U redu. Čekaj me ovdje! Idem samo po njega!“ –poljubila ju je i obraz i potrčala je po dečka.
Adam ju je podignuo sa stolice čim je došao pošto je Joy bila previše pijana da bi bez ičije pomoći mogla hodati. Stavio ju je u auto, a ona je legla na stražnje sjedalo i uplakano je gledala u jednu točku automobila dok ju je April tužno promatrala.
Došli su ispred njene kuće. Adam ju je izvadio iz auta, podignuo ju je u naručje i zajedno s April se popeo do njene sobe. Stavio ju je na krevet, pokrio ju je, a ona je odmah zaspala.
Novo: PAKLENI ŽIVOT
ŽIVOT IDE DALJE - obavijest! pročitajte ju=) Hvala unaprijed.
